srijeda, 5. lipnja 2013.

Seljačka buna

Vrsta djela: povijesni roman
Vrijeme radnje: druga polovica 16. stoljeća
Mjesto radnje: okolica Zagreba – Stubica i Susedgrad
Likovi: Matija Gubec, Uršula Hening, Franjo Tahi, Jana, Đuro Mogaić, Sofija Hening, Tomo Milić, seljaci…
Kratak sadržaj
Seljačka buna je povijesni roman u kojem se autor koristio istinitim likovima. Prvi put je objavljen uVijencu 1877. godine. Djelo je puno povijesnih činjenica, ali se detaljno opisuju i socijalne razlike, pogotovo one između kmetova, feudalaca, niskog plemstva i vladara. Šenoa u romanu iznosi svoje stavove i kritiku tadašnjeg društva. Smatra kako bi svi trebali biti jednaki i živjeti složno.
Izražene su masovne scene borbi, no lik koji je najviše istaknut je Matija Gubec, vođa pobunjenih seljaka koji je u izravnom sukobu sa Franjom Tahijem. Njega kasnije seljaci izaberu kao svoga vođu. Gubec je lik preko kojeg čitatelji moku saznati Šenoine stavove prema cijelom događaju, on je morala, pravedan, hrabar i pametan. Protivi se nasilju, a na kraju djela daje život kako bi spasio nekolicinu svojih ljudi. Autor često u djelu patnje hrvatskog naroda uspoređuje sa biblijskim motivima.
Radnja romana je rascjepkana u nekoliko paralelnih radnji. Prva je ona koja opisuje sukob između Uršule Heningove, vlasnice pola imanja Stubice i Susedgrada i Franje Tahija kojemu je namjera Uršulu protjerati sa imanja. Zbog ovog sukoba i dolazi do seljačke bune. Franjo Tahi je opisan kao vlastelin koji iskorištava svoje seljake i sve im uzima, dok je na početku romana Uršula ta koja je na strani seljaka.
Kasnije se saznaje kako ona želi oženiti svoju kćer za Tahijeva sina, stoga se seljaci okreću i protiv nje, točnije protiv cijelog plemstva. Ona je prikazana kao jaka i hrabra žena koja stjecajem okolnosti postaje nasilna i gruba. Najbitnija je samoj sebi i gleda sve kako bi najbolje prošla. S druge strane Tahi je suprotnost, on je pohlepan i okrutan, nikad mu nije dosta, u ljudima izaziva strahopoštovanje. Autor ga je opisao kao malenog i ružnog, čime je još više istaknuo njegove karakteristike.
Roman obrađuje još nekoliko radnji, na primjer nesretnu ljubav između Đure Mogajića i Jane, odnos jane i Tahija. Ona je bila ta zbog koje je Tahi na kraju i kažnjen, s obzirom da ju je silovao, ona mu se osvetila.
Djelo završava univerzalnom porukom kojom Šenoa želi istaknuti kako pravda mora postojati i kako bi svi trebali učiti na pogreškama koje su se odvile u prošlosti.
Bilješka o piscu
August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslje smrti majke 1848. god., završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje završava prvi razred gimnazije 1850. god. Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. god. u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. god. nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine.
Ne položivš na vrijeme odrđene spite bio je prisiljen baviti se žurnalistikom, te se vraća u Zagreb i radi u redakciji Pozor. 1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. god. Postaje i dramaturg. Njegov prvi roman Zlatarevo zlato izlazi 1871. god.
Dvije godine kasnije, 1873. godine, postao je gradski senator i napušta kazalište. Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis Vijenac. Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je Kletvu i rekao je “Nedajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”. Najpoznatija djela su mu: Seljačka bunaZlatarevo zlatoProsjak LukaMladi gospodinPrijan LovroDiogenešKanarinčeva ljubovcaVječni Žid i Zagrebulje.

Začuđeni svatovi

Književni rod: epika
Književna vrsta: roman
Mjesto radnje: Istra, gradić Lučica
Vrijeme radnje: druga polovica 19. stoljeća, a vremenski okvir obuhvaća nešto više od godine dana, radnja počinje brodolomom pred Božić, a završava za 14 mjeseci, u veljači
Kratak sadržaj
Za vrijeme nevremena Mato Bartolić i njegova posada doživjeli su brodolom blizu Lučice. Mještani, a posebno Antonio spasili su cijelu posadu osim jednog dječaka.
Mate se oporavlja u kući skromne obitelji Šabarić koju čine otac Antun, majka Jela te Marija i Marko. Nakon nekoliko mjeseci Mate se je u potpunosti oporavio. Dok ga je njegovala, Marija se zaljubila u Matu, ali i on u nju.
U Mariju je bio zaljubljen i Antonio, nahod, kojeg su Šabarićevi uzeli u zaštitu. Osjeća se napetost i ljubomora Antonija prema Mati.
Ponad Lučice u velikoj bijeloj kući živi imućnija obitelj Saletti. Marija se svidjela i sinu staroga Salettija te je on pokušava pridobiti silom. Uz vječitu zaštitu Antonija Marija uspijeva izbjeći opasnost, ali opasnost prijeti Antoniju.
Alfredo plaća svojim slugama Lovri i Luki da ga ubiju, ali im to ne uspijeva. Kada pokušaju napastovati Mariju, Antonio i njegov prijatelj Joso uzimaju im puške i nanose sramotu.
Marijin brat Marko koji se školuje u Beču potajno je zaljubljen u Elviru, sestru Alfreda Salettija. Njih dvoje tajno se sastaju u Elvirinom vrtu, a Antonio im čuva stražu. Jedne večeri za vrijeme sastanka dvoje zaljubljenih, Alfredo napada Antonija i smrtno ga ranjava.
Pobjegavši iz grada, Antonio nalazi utočište kod Josinog oca Martina. On mu otkriva istinu da nije nahod već sin Salettija i Martinove pokojne žene Marice. Žandari su uhitili Matu i Marka te tragaju za Antonijom koji se sam predao.
Ustanovivši nedužnost Marka i Mate puštaju ih na slobodu, a Antonio odlazi u zatvor na samo četiri mjeseca.
Ubrzo je stigao i dan Marijina vjenčanja. Cijelo mjesto je bilo na svadbi, a iz Beča je došao i Marijin brat Marko. Nakon svadbe, kasno unoć, Antonio se sastaje s Elvirom da bi je izvijestio o Marku. Otkrivši kako njegova kćer priča s nahodom, stari Saletti ispali metak koji pogađa Antonija u ruku. Antonio se uspijeva obraniti i ubije Salettija nožem.
Nedugo zatim otkriven je smrznuti Antonio.
Autor: Eugen Kumičić
Bilješka o piscu
Eugen Kumičić (1850. – 1904.). Kumičić je u svoje doba uz Augusta Šenou bio najčitaniji hrvatski književnik. Pisao je u doba realizma.
Rodio se u Istri, gradiću Brseču. Pohađao je gimnaziju u Rijeci, a zatim studirao povijest i zemljopis u Beču. Kraće vrijeme radio je kao profesor, a veći dio života proveo je kao profesionalni književnik.
U 29. godini napisao je pripovijetku Slučaj, a nakon toga napisao je brojna djela, uglavnom pripovijetke i romane.

Povjestice

Vrsta djelaPovjestice su zbirka epsko lirskih pjesama, koje su nastale na temelju hrvatskih legendi.
Popis povjestica:
Postolar i vrag
Kameni svatovi
Kugina kuća
Anka Neretvanka
Smrt Petra Svačića
Šljivari
Prokleta klijet
Vinko Hreljanović
Kakvu Hrvati djecu jedu
Propast Venecije
Kameni svatovi
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: u blizini Susedgrada
Likovi: mlinar, mlinarica, sin, Janja
Kratak sadržaj
Podno Susedgrada živio jednom mlinar i njegova žena mlinarica. Živjeli su sretno i bogato, te su imali sina jedinca. Kako je vrijeme odmicalo, sin se trebao oženiti. Tako jednog dana upita majka mlinarica svoga sina kada će se i za koga ženiti. Sin je bio zaljubljen u lijepu, mladu, bijelu, ali i siromašnu Janju. Kad mlinarica shvati da joj sin želi uzeti siromašnu ženu, stane vikati na njega. U tom trenu dolazi mlinar, smiri svoju ženu i kaže sinu kako se može oženit za bilo koga dokle je god on sretan.
Došao je dan vjenčanja, svi su išli u svatove, osim ljute mlinarice koja je ostala kod kuće kuhati ručak. Kada su svatovi stigli pred kuću, mlinarica je izašla i bacila kletvu: Ubila me strijela mahom ak´ mi Janja bude snahom! Kleta družbo, na toj stijeni kamenom se okameni! U tom trenu je kroz selo prošla strijela, i okamenila cijelo selo i svatove. O tog događaja je stari Susedgrad kamen.
Bilješka o piscu
August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslje smrti majke 1848. god., završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje završava prvi razred gimnazije 1850. god. Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. god. u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. god. nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine.
Ne položivš na vrijeme odrđene spite bio je prisiljen baviti se žurnalistikom, te se vraća u Zagreb i radi u redakciji Pozor. 1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. god. Postaje i dramaturg. Njegov prvi roman Zlatarevo zlato izlazi 1871. god.
Dvije godine kasnije, 1873. godine, postao je gradski senator i napušta kazalište. Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis Vijenac. Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je Kletvu i rekao je “Nedajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”. Najpoznatija djela su mu: Seljačka bunaZlatarevo zlatoProsjak LukaMladi gospodinPrijan LovroDiogenešKanarinčeva ljubovcaVječni Žid i Zagrebulje.

Tena

Vrsta djela: pripovjetka
Vrijeme radnje: 19. st.
Mjesto radnje: Slavonija
Kratak sadržaj
Tena je sa šesnaest godina bila  vrlo vitka i mršava, a mati joj je bila boležljiva i nadala se da će svoju kći udati pa da može u miru umrijeti. Tenin otac je bio veliki neradnik i jedino je bio svinjar dok se zadruga nije raspala.
Čim je Tena navršila 18 godina, majka ju udala za Jozu Matijevića. Mati ubrzo umre, a lijepa Tena koja se u međuvremenu proljepšala napusti Jozu radi vodnika Jaroslava koji uskoro odlazi u boj pa se tužna okrene Leonu, zastupniku jedne pariške tvrtke. Isprva ga je izbjegavala, ali se kasnije zaljubila u sjaj i bogatstvo njegova doma.
Sviđao joj se i Đorđe pa kad se Leon morao vratiti u Podravinu uzme za ljubavnika njega pošto je nije imao tko uzdržavati, a Jozu uzme da je brani. Maruška je bila bijesna jer je njezin Đorđe odlazio Teni pa joj pokloni haljinu koju je nosila žena koja je imala kozice. To je Tenu poružnilo.
Jozo se okrenuo Ivki, a Đorđe svojoj Maruški i sinu kojeg mu je Maruška rodila, a kojem on nije bio otac. Jaroslav se vratio iz rata (bez ruke) i kupio kuću i zemljište što je Tenin otac zapio i zadužio, oženio se Tenom i podigli novu kuću.
Tako Jaroslav pobija Teninu tezu da ona ne pripada samo jednom muškom, već svima.
Likovi: Tena (Terezija), Jerko Pavletić, Beranek, Leon Jungman, Đorđe, Maruška, Joza Matijević, Ivka
Autor: Josip Kozarac
Bilješka o piscu
Josip Kozarac je jedan od najznačajnijih pisaca hrvatskog realizma. Rođen je 1858. g. u Vinkovcima, gdje je i umro 1906. godine.
Iako je po zanimanju bio inženjer šumarstva, već je s 18 godina počeo objavljivati književna djela. Najvrjedniji je njegov doprinos u proznom pripovjedanju pa je tako u novelama zorno prikazao događaje iz života ljudi Slavonije (Biser Kata,1887.; Proletarci,1888.; Dona Ines,1895.; Tena,1894.).
Ekonomske i socijalne probleme svog zavičaja obradio je u romanu “Mrtvi kapitali”(1889), a kritiku sistema i društva iznio je kroz roman “Među svjetlom i tminom (1891).
Napisao je i nekoliko komedija (Turci u Karlovcu, Tuna Bunjavilo, Tartufov unuk), te niz kniževnih crtica i pjesama.

Okovani Prometej

Naslov djela: Okovani Prometej
Vrsta djela: drama, tragedija
Kratak sadržaj djela
Radnja tragedije događa se između dva važna događaja: Hefestova prikivanja Prometeja u stijenu i Prometejeve propasti.
Prometej je razapet između ljudi (ljudima je dao vatru, u tome je njegova tragična krivnja) i bogova (prekršio je Zeusovu volju, pobunio se protiv vlasti i u tome je njegova herojska vrlina). Kažnjen je time što je prikovan za stijenu, a orao mu kljuca jetru.
Prometej je simbol vječne potrage za znanjem, ali i simbol čovjekovog otpora protiv tiranije i vlasti.
Mjesto radnje: brdska pustoš na kraju svijeta
Autor: Eshil
Bilješka o piscu
Eshil se rodio 525. godine pr. Kr., a umro je 456. godine pr. Kr. Stvarao je u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu Hiketide veliča demokraciju i slobodu. Eshil je sudjelovao u bitki kod Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.
Često je putovao te je nastojao proširiti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. pr. Kr. i na njeno je čelo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.
Po mnogima je bio “otac tragedije”. Iz njegovih se pjesama jasno vidi  da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupi. Između Eshila i naroda došlo je do nesporazuma i svađa, najvjerojatnije uzrokovanih Eumenidama, tako da posljednje godine svoga života provodi izvan domovine na Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i umire.
Eshil je napisao oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara). Na raznim pjesničkim natjecanjima pobijedio je 13 puta.

Ana Karenjina

Naslov: Ana Karenjina
Vrsta djela: paralelni roman
Kratak sadržaj
Ana dolazi u kuću svoga brata Stive Oblomskog ne bi li pokušala spasiti njegov brak. Stivina žena Doli saznala je da ju muž vara.
Ana je dobra majka, lijepa i šarmantna žena.U braku je s Aleksejem Aleksandrovičem Karenjinom, hladnim i uglađenim čovjekom, kojem je jedino stalo do njegovog ugleda. Njihov brak je pun razumijevanja, ali nema ljubavi. Aninu strastvenost guši njegova suzdržanost.
Kiti, mlađa Dolina sestra, dolazi na ples očekujući pažnju grofa Vronskog i zaruke. No, ples je bio veliko razočaranje za Kiti. Ostala je razočarana jer je Vronski plesao s Anom i bilo je jasno da mu se Ana sviđa.
Kad je Ana uvidjela zaljubljenost u očima Vronskog, žurno napušta ples prije večere i drugog dana otputuje iz Moskve. Vronski je slijedi istim vlakom. U Ani je probuđena strast i ona se neće moći suzdržati otkrivši ponovo u sebi ženu i strast za životom. U početku se veza odobrava, ali kad to postane ozbiljno ljudi ih počnu osuđivati.
Karenjin moli Anu da prikrije vezu s Vronskim zbog skandala koji bi naštetio njegovom ugledu. Ana ostaje u drugom stanju i to saopćava Vronskom. Ana razdirana moralnim dilemama rađa, te u bunilu moli muža za oprost. Karenjin prihvaća dijete kao svoje. Vronski se pokušava ustrijeliti, a Ana zbog toga napušta muža i odlazi s Vronskim živjeti u Italiju.
Muž joj ne dopušta uzeti sina sa sobom, kojeg sam osobito ne voli, ali to čini iz inata i pakosti. Na kraju se povlače na seosko imanje gdje vode ekstravagantan život. Međutim, njihov odnos postaje sve mračniji, osuđuju jedno drugoga zbog propuštenih prilika. Vronski zlovoljan i nezadovoljan činjenicom da njegov sin nosi ime Karenjin, traži od Ane da se službeno razvede.
Karenjin ne pristaje na razvod. Ana čezne za sinom, ne može dobiti razvod, izopćena je iz društva u kojem je navikla biti. Zbog toga postaje razdražljiva i ljubomorna osjećajući njegovo nezadovoljstvo. Kažnjava Vronskog zbog odvojenosti od svega na što je navikla.
Vođena teškim psihološkim stanjem i razočarana, baca se pod vlak. Vronski, užasnut tragičnim krajem svoje ljubavi, prijavljuje se u srpsko-turski rat.
Vrijeme radnje: sedamdesete godine 19. stoljeća
Glavni likovi: Ana Karenjina, Vronski
Autor: Lav Nikolajevič Tolstoj
Bilješka o piscu
Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je u mjestu Jasna Poljana, u pokrajini Tula 9. rujna 1828. godine, kao četvrto od petero djece u plemićkoj obitelji. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.
Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. stoljeću. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene.
Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga taj gubitak roditelja potiče na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.
Njegova najpoznatija djela bila su Rat i mir, Gospodar i sluga, te njegovo najpoznatije djelo Ana Karenjina. Preminuo je 7. studenog 1910., u mjestu Astapovo, zbog upale pluća.

ponedjeljak, 3. lipnja 2013.

Čvrsto drži joy-stick

Vrsta djela: realistični roman
Vrijeme radnje: oko 1993. godine
Mjesto radnje: bolnica
Likovi: Nino, Ninini roditelji, Jasna, Đurić
Kratak sadržaj
Nino je dječak koji ima dvanaest godina, živi sa svojim roditeljima i mlađim bratom Mirom, no ubrzo saznajemo kako Nino boluje od neke bolesti i mora biti hospitaliziran. U početku knjige se ne spominje o kojoj bi bolesti moglo biti riječ.
Kada su ga doveli u bolnicu, Nino je bio jako tužan što mora ostati, no ubrzo se sprijateljio s Filipom, Zagorcem, Medenim i Đorićem. Slijedećeg dana je upoznao Jasnu, petnaestogodišnju djevojčicu u koju se na prvi pogled zaljubio.
Dani su prolazili i u raznim igrama i zabavama, ali i sa prisutnošću simptoma bolesti. Nekada su Nini krvarili desni, nekada bi jako povraćao, no nije se znalo o kojoj je bolesti riječ. Jednog su dana dječaci čak pobjegli iz bolnice, a da ih nitko nije primijetio. Ninini su roditelji u bolnicu donijeli i kompjutor pa su svi dječaci igrali igrice.
Liječnici su ubrzo došli sa dijagnozom. Bolest su povezali sa nesrećom koja se dogodila 1986. godine u Černobilu, sumnjali su u leukemiju. Roditelji su se vidno uzbudili, dok Nino nije znao o čemu se točno radi.
Te iste godine, nakon Božića, Jasna je odjednom nestala, dječaci su mislili na najgore, no Nino je pronašao pismo u kojem mu objašnjava kako je na kućnoj njezi i da ne zna hoće li se vratiti. Čitatelj do kraja romana ne zna kako je završila Ninina borba s bolešću.
Bilješka o piscu
Josip Cvenić rođen je 1952. godine u Osijeku, gdje je završio srednju skolu. Za studiranje se odlučio otići u Sarajevo gdje je završio studij filozofije i sociologije. Neko je vrijeme radio kao profesor u gimnaziji da bi se nakon toga zaposlio kao urednik u Izdavačkom centru Radničkog sveučilišta u Osijeku. Godine 1990. izabran je za glavnog urednika časopisa za književnost i kulturu Revija. Danas radi kao tajnik i urednik u Matici hrvatskoj uOsijeku. Izdao je jednu zbirku pjesama, a među knjigama su mu najpoznatije Priča Heraklitovog kušača i druga pričanja, Blank i Lektira.

Elektra

Vrsta djela: tragedija u 6 činova
Mjesto radnje: Mikena, Grčka
Vrijeme rata: kraj Trojanskog rata
U prvom činu Elektrin muž Mikenjanin drži monolog o svojoj supruzi, njenoj nevinosti, smrti njenog oca Agamemnona i nesretnoj sudbini. Elektra priča o svojoj mržnji prema majci Klitemnestri koja je ubila njenog oca i preudala se. Egist, njen novi muž i ona uselili su zajedno i izbacili Elektru i njenog brata Oresta.
Drugi čin počinje Orestovim i Elektrinim razgovorom. Ona njega ne prepoznaje jer se dugo nisu vidjeli, no on zna da je ona njegova sestra. Žali mu se zbog smrti svoga oca, na svoj nesretan brak sa Mikenjaninom i time što nisu spavali zajedno.
U trećem se činu susreću Orest, Elektra i starac koji je nekada radio za Agamemnona. Isplaniraju da će se osvetiti Klitemnestri i njenom mužu Egistu. Dogovore se da će Orest ubiti Egista, a Elektra svoju majku.
U četvrtom činu Elektra saznaje da su Egista pronašli mrtvog te da je Orest taj koji ga je probo mačem.
U petom činu Elektra je zadovoljna i ponosna na svog brata, hvali ga i sad je red na nju da ubije Kitemnestru. Poziva je u svoju kuću sa isprikom da je rodila sina te želi da ga majka vidi. Posvađaju se i Elektra je osuđuje što je ubila oca. Klitemnestra joj objašnjava da ga je morala ubiti jer je žrtvovao njihovu kći Ifigeniju. Elektra joj ne vjeruje i odluči je ubiti.
U šestom, završnom činu prikazuje se prizor izlaska Elektre i Oresta iz kuće, krvavih i izmorenih. Nakon njih izlaze njihove sluge, noseći mrtva tijela Klitemnestre i Egista. Elektra i Orest su kažnjeni tako da se više nikad ne smiju sresti te Orest zbog toga mora pobjeći u Atenu.
Bilješka o autoru
Euripid bio je jedan od najpoznatijih starogrčih pisaca. Rođen je na otoku Salamini 480. godina pr. Kr.Bio je izrazito bogat pa je posjedovao čak i vlastitu malo knjižnicu. To su tada imale samo najbogatije i najutjecajnije osobe. Bio je također i izrazito obrazovan, imao je nekoliko učitelja, između ostalih i poznatog Sokrata.
Najviše se isticao svojim dramama, a napisao ih je ukupno čak 90. međutim, kako nisu sačuvane sve drame, neki tvrde da ih je napisao samo sedamdesetak. U njegovim dramama bogovi više nemaju glavnu ulogu, dobivaju mane i nisu više savršeni kao u prijašnjim dramama. Bogove uspoređuje i izjednačava s ljudima.
Uvodi u svoje drame monologe te su njegove drame ispunjene samo suvremenim govorom ljudi, bez pretjeranog ukrašavanja i opisivanja. Smatraju ga začetnikom psihološke drame. Priznanje za svoja djela i književno stvaralaštvo dobio je tek nakon svoje smrti, a danas je jedan od najutjecajnijih tragičara svih vremena. Umro je u Makedoniji 405. godine pr. Kr.

Cid

Vrsta djela: tragedija od 5 činova (1636.) pisana u stihovima, u njoj je opisano jedinstvo mjesta, vremena i radnje kako to već nalaže aristotelovsko pravilo
Kratak sadržaj
Prvi čin
Grof Gormaz je Himenin otac i nema ništa protiv da se Himena uda za mladog don Rodriga. Unatoč dobrim vijestima Himenu zadesi i loša vijest koja donosi nesreću, a ta je da je u njenog odabranika zaljubljena i Infantkinja, kraljeva kći. Leonora, Infantkinjina odgajateljica ju pokušava odgovoriti od te ljubavi zbog ogromnih staleških razlika između nje i Rodriga, ali ne želi ni čuti. U to vrijeme na trgu pred kraljevskom palačom odvija se razgovor Rodrigova oca Don Diega i grofa Gormaza, Himeninog oca. Grof Gormaz je bijesan što je kralj ponudi mjesto odgajatelja svoga sina ostarjelom don Diegu a ne njemu. Vrijeđa iz sve snage don Diega te ga ošamari. Povrijeđen do neba don Diego želi uvrede i šamar sprati sa svog imena dvobojem. Odlučno odlazi Rodrigu svome sinu da ga osveti u dvoboju pošto je on sam prestar za dvoboj, a pogotovo sa grofom Gormazom vodećim španjolskim ratnikom. Rodrigez je pred teškom odlukom, mora u dvoboj sa ocem svoje voljene, ali se ipak odluči za čast i dužnost za obranom časti svoga oca.
Drugi čin
Čak i don Arija, jedan od kastiljskih plemića pokušava nagovoriti grofa da se ispriča Diegu, ali on ga ne želi poslušati makar zna da je ta naredba došla od samoga kralja. Na putu iz palače sreće Rodriga i s njim dogovara dvoboj. Rodrigo je u dvoboju ubio grofa, kralj saznaje da se približava maurska vojska, a i Himena dolazi pred samog kralja tražiti da se kazni očev ubojica, tj. njezin zaručnik Rodrigo koji je ubio njena oca grofa Gormaza.
Treći čin
Rodrigo dolazi u grofovu kuću, a Himenina odgojiteljica Elvira ga nagovara da ode jer Himena traži njegovu smrt. Na to dolazi Don Sancho, mladi plemić zaljubljen u Himenu koji želi osvetiti grofovu smrt i Himena pristaje na njegovu ponudu da osveti njenog oca. Don Sancho odlazi, a Himena se povjerava Elviri da još uvijek voli Rodriga, ali da joj je važnija čast od ljubavi i da želi osvetiti oca. Na to dolazi Rodrigo iz svog skrovišta i ponudi joj svoj mač da ga ona ubije, za što ona nema snage. Rodrigo nakon toga odlazi u boj protiv Maura čija najezda je već počela.
Četvrti čin
Kraljeva kći Infantkinja posjećuje Himenu i nagovara ju da odustane od osvete Rodrigu, te se nada kako će baš ona postati Rodrigova žena nakon pobjede nad Maurima. U međuvremenu Rodrigo – prozvan od neprijatelja Cid, slavi pobjedu sa plemićima kod kralja, uspio je nadmudriti Maure i zarobiti dva njihova kralja. Kralj reče Himeni da je Rodrigo mrtav na što Himena pada u nesvijest, ali i dalje se želi osvetiti – Don Sancho se javlja da će obraniti Himeninu čast i da pobjedniku u dvoboju pripadne Himena kao žena.
Peti čin
Rodrigo je izabrao smrt u dvoboju te se oprašta od Himene, govori joj da samo tako može prestati njegova ljubav prema njoj. Na to se Himena predomisli i kaže mu da se pošteno bori jer ona ne može zamisliti da bude Don Sanchova žena. U dvoboju pobijedi Rodrigo, a nakon vojnog pohoda protiv Maura, kralj organizira Himeninu i Rodrigovu svadbu.
Struktura djela: Djelo je građeno na sukobu između dužnosti i ljubavi, Cornellie je svojim suvremenicima progovorio o vrijednosti žrtve, o časti i o kultu volje, a čast mu je na prvom mjestu.
Bilješka o piscu
Pierre Cornelie (1606.-1648.) rođen je u Rouenu u Normandiji u skromnoj građanskoj obitelji. Školovali su ga Isusovci zatim studira pravo, ali nije baš predodređen za to zvanje zbog svoje iznimne sramežljivosti.
1629. g. u Parizu se izvodi njegova prva komedija Melita koja je bila vrlo uspješna. Od 1630. – 1634. godine piše nove komedije: Clitandre ili oslobođena nevinost, Udovica ili Iznevjereni nevjernik, Galerie du Palais ili Prijateljica suparnica, Pratilica, Place Royale ili Čudan zaljubljenik.
Njegova prva tragedija Medeja (1635.) doživjela je osrednji uspjeh. Nakon zanimljive komedije Komična iluzija (1635.-1636.) tridesetogodišnji Cornellie postiže vrhunac svojim remek-djelom Cid – tragikomedijom. Cornellia su pogodile kritike ljubomornih protivnika  te se povukao iz kazališnog života.
Vratio se sa dvjema tragedijama iz rimske povijesti: Horacije (1640.) i Cina (1641.) a zatim slijede Polijekt (1642.), Pompejeva smrt (1643.) te komedija Lažac (1643.). Doživio je neuspjeh sa tragedijom Pertarita (1652.) te napušta kazalište na nekoliko godina.
Za to vrijeme piše nove komade koji mu ne donose uspjeh. J. Racine u to vrijeme preuzima glavnu i vodeću ulogu u francuskom teatru a Cornellie se povlači u svoj zavičaj proživjevši svoje posljednje godine skoro u bijedi i siromaštvu.

Gumi-gumi

Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: kraj proljeća i početak ljeta
Mjesto radnje: bolnica, Marinin stan u Španskom i parklić iza zgrade
Likovi: Marina, mama, tata, Marinin brat Darko i Nikola
Kratak sadržaj
Glavna junakinja romana je Marina, jedanaestogodišnja djevojčica koja boluje u leukemije. Radnja počinje kada Marinin tata dolazi po nju u bolnicu gdje je provela mjesece, primajući mučne kemoterapije i lijekove. Marina teško doživljava odlazak iz bolnice, jer se već nekako navikla na bolnički život, a tu je našla i prijatelje.
Doma je dočekuje razgaljena majka koja se prema njoj ponaša odviše ljubazno i pažljivo, te dvije godine stariji brat Darko koji niti ne izlazi iz sobe kako bi je pozdravio. Roditelji su skinuli sve postere u Marininoj sobi dok je nije bilo i obojali je u bijelo, što Marinu jako ljuti.
Ipak joj najteže pada gubitak kose, zbog kojeg Marina ne želi u školu, ne želi izaći iz kuće i ne želi da je itko vidi. kod kuće čita novine, tražeći osmrtnice svojih prijatelja iz bolnice, i nailazi jednog dana na osmrtnicu dječaka Joška s kojim je dijelila sobu. Najviše se međutim boji neće li naći Nikijevu osmrtnicu, dječaka koji joj se svidio.
Provodi dane u svojoj sobi čeznutljivo gledajući djecu ispod prozora kako igraju gumi-gumi. Marina se osjeća izdano od svoje obitelji kada jednog dana dolazi majčina prijateljica sa svojom obitelji u posjetu te su svi uzbuđeni oko Marine, mala djevojčica Bojana želi vidjeti ćelavu Marinu, što ju jako pogađa. Nakon toga tata i Darko pojavljuju seobrijane glave kako bi razveselili bolesnu djevojčicu, a majka ju šalje u dućan da ju ponuka da izađe van.
Vraćajući se kući Marina susreće Ivanu i Sanju koje su igrale gumi-gumi i počinje se družiti s njima. U susjedstvo se uskoro doselio i novidječak, Nikola – Marinin Niki, prijatelj iz bolnice, s kojim će se igrati cijelo ljeto te joj se prvi puta od kako je došla kući čini da će možda sve biti u redu.
Bilješka o piscu
Zoran Pongrašić rođen 1961. godine u Zagrebu. Okušava se u mnogim književnim formama i oblicima, pa tako piše priče, romane, radidramske i TV scenarije, scenarije za stripove, SF prozu i prozu za govorne automate, slikovnice, songove i džinglove, parole, novogodišnje čestitke, razglednice sljetovanja i ponekad pisma. Preveden je na engleski, francuski i portugalski jezik, te prilagođen na srpski. Najpoznatija su mu djela zbirka priča Razgovori s bratom, romani Mama je kriva za sve i Gumi-gumi. Zoran Pongrašić jedna je od osnivača rock skupine Kost i koža. Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca te Umjetničke organizacije Autorska kuća.

Stranac

Stranac je moderni roman lika, čija se radnja odvija u Alžiru. Glavni likovi romana su Mersault, Marija, Raymond, Salaman, Parez, celeste, Emanuel.
Kratak sadržaj
Mali namještnik Mersault, mladić s banalnim životom bezbroja malih, beznačajnih ljudi.  Umrla mu je majka. On mirno i ravnodušno kojom putuje na pokop majke. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti je tookvir njegova života.
Jedan događaj odjednom unosi promjenu u taj život. Na izlet u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. Njegov prijatelj Raymond i on potukli su se sa dvojicom Arapina. Raymonda je Arapin ranio nožem. Mersault pištoljem ubija tog Arapina.
On završi u zatvoru i ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak. Isto tako ne može pronaći nijedan razlog pokajanja i ne želi se spasiti. Osuđen je na smrt i to prima potpuno ravnodušno i uvjeren da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo nešto poduzeti. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u čemu gora od života, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.
Vrsta djela: moderni roman lika
Mjesto radnje: Alžir
Likovi: Mersault, Marija, Raymond, Salaman, Parez, celeste, Emanuel
Autor: Albert Camus
Bilješka o piscu
Albert Camus (1913. – 1960.), francuski je romanopisac, dramatičar i esejist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1957. godine.
Za Drugoga je svjetskoga rata sudjelovao u Pokretu otpora.  1945. g. postaje glavni urednik lista Le Combat, a od 1947. se posvećuje isključivo književnosti.
Čitav se Camusov opus temelji na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Apsurdnosti svijeta, Camus suprostavlja stvaralački akt koji tu apsurdnost poriče (“stvarati znači dvaput živjeti”). Ističe poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom.
Poginuo je u automobilskoj nesreći.

Bijeg

Naslov: Bijeg
Vrsta djela: roman
Kratak sadržaj
Đuro Andrijašević toliko se naputovao u svom životu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Hvatao ga strah da će u onom drugom svijetu naći nešto nepoznato i novo na što se neće moći priviknuti. Prisjetio se da je u trećoj godini sveučilišta upoznao Veru u koju se jako zaljubio.
Smatrao je da bi bilo najbolje sve prepustiti vremenu. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo. U Vijencu je izašao njegov prvi veći rad i svi su se čudili njegovoj savršenosti. Opčinila ga je želja za slavom.
Praznike nakon položene mature proveo je u Kraljevici, a tamo je  upoznao gospođicu Zoru  i njenog brata Marka. Mladići su ubrzo postali dobri prijatelji. Njihovim izletima se pridružila gospođica Zora i poslije par susreta Đurin se pojam o ženi kretao između dva kontrasta. Nije bila lijepa, ali je začarala svoju okolinu.
Nakon par dana Zora i njen brat su otišli i Đuro je osjetio grižnju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Beč da se upiše na sveučilište. Napisao joj je pismo proklinjući je i u isti mah strašno i samilosno žaleći.
U velegradu se preobrazio u drugog čovjeka. Čekao je neće li od Zore doći nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao završiti. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao.
Otišao je kod prijatelja Toše. Povjerio mu se i rekao ga je mučilo. On mu je rekao da je proživio normalno razočaranje u prvoj ljubavi i da je loše što je zapustio svoj književnički rad. Đuro je poslušao savjet i treću godinu studija upisao u Zagrebu. Novi osjećaj ga je odveo dalje od očajanja zbog prijeloma sa Zorom.
Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevičanstva i netaknutosti koju bijaše zamislio. Sve snažnije je primjećivao da mu se Verina duša približava. Nevidljiva veza između njih dvoje sve se više stezala i Đurino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jače i hrliti njoj u susret. Ipak je Đuro uvjeravao sebe da je odviše star i grešan za tu novu, veliku ljubav i da se ne može izbrisati prošlost koja ga čini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima.
Otišao je u svoj stan da je više ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zločin što radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov život sagrađena na ogromnom razočaranju.
Đuro je otputovao prijatelju Toši i u prilikama odmora pisao dnevnik događanja. Slučajno je u novinama pročitao o imenovanjima i premještajima da je Zora Marak, učiteljica više pučke škole premještena na višu djevojačku školu u V. Tako je saznao gdje je završila Zora kao učiteljica, odgajajući djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom.
Teško je pomislio, kako je proživjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadržala uspomenu na našu ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to muči. Ružno je misliti na to, ali se ništa više ne da popraviti.
Smislili su da razvrgnu zaruke i Veru udaju za nekoga drugoga. Bio je premješten za suplanta u Senj. Nije htio javiti Veri, nego je htio da ona vijest pročita iz novina, te se uputi u svoje novo boravište. Pomisao da će Vera biti njegova svakim danom se sve više udaljavala od njega.
Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da dođe. Pomislio je da ga se poželjela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoći. Slabost mu je zahvatila cijelu dušu. Samo se prisjećao Vere i njihove ljubavi.
Napisao je oproštajno pismo Toši u kojem ga obavještava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krčmi iz milosti daju piti. Postao je propalica.
Vera se udala, a on od života ne može pobjeći. Nikad nisu pronašli njegov leš.
Vrijeme radnje: kraj siječnja 1909. godine
Autor: Milutin Cihlar Nehajev
Bilješka o piscu
Milutin Cihlar Nehajev rođen je 1880. godine u Senju, u doseljeničkoj obitelji. Pohađao je gimnaziju u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije završio je u Beču.
Bio je gimnazijski profesor u Zadru, a u Zagrebu je radio i kao novinar, i kao književnik. Bio je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatičar, književnik, prevoditelj i intelektualac. U trideset godina književnog rada stvorio je velik broj djela.
Bio je zainteresiran i za politiku. On pripada čelnicima hrvatske moderne, posebno svojim romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u hrvatskoj književnosti. On se u pisanju tog romana poslužio modernom tehnikom pisanja, pokušajem zatvaranja interesnog kruga na probleme čovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu i ništa drugo nije važno.
Umro je 7. travnja 1931. godine u Zagrebu.

Judita

Naslov djela: Judita
Vrsta djela: Judita je književno djelo u prozi koje se sastoji se od šest pjevanja.
Kratak sadržaj
Judita je biblijska priča i govori o Juditi, spasiteljici Jeruzalema. Radnja se odvija za vrijeme vladanja asirskog kralja Nabukodonozora. On je poslao ubilačke čete pod Holofernovim vodstvom da unište svakog tko se suprostavi njegovom vladanju i njegovim namjerama.
Holoferno dođe do Betulije. Tada je rečeno da Božja odabranica iz Izraelovog naroda treba spriječiti uništenje svog naroda, pa je Judita sa svojom sluškinjom Akrom otišla u Holofernov logor. Kako je bila vrlo lijepa, Holoferno se zaljubio u nju. Počeli su se sve više viđati, i polako se zaljubljivali jedno u drugo. No, Judita je znala da ga mora ubiti i spasiti svoj narod.
Jednog jutra, netom što su zajedno proveli noć, Judita je dobila priliku da ga ubije. Holoferno se samo pravio da spava, a ona mu je odrubila glavu. Brzo ju je sakrila, i pobjegla prije no što su stražari shvatili što je napravila. Spasila je svoj narod, doživljela je čak 105 godina, ali nikad nije bila sretna.
Autor: Marko Marulić
Bilješka o piscu
Marko Marulić rođen je u Splitu, 18. kolovoza 1450. godine u splitskoj plemićkoj obitelji. U Splitu je završio humanističku školu, a studirao je u Padovi. Bavio se odvjetništvom u Splitu i obavljao je sudačku službu. Bio je također aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima koji su ratovali s Turcima. Povremeno je i putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme boravio i na Šolti. Marka Marulića nazivaju ocem hrvatske književnosti.

Smogovci

Vrijeme radnje: u vrijeme izgradnje Sljemenskog tornja
Mjesto radnje: Naselak, zagrebački kvart
Likovi: Dragec, Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco, Dunja, Dado, Nosonja
Sporedni likovi: Maja, žandar, Papirus…
Kratak sadržaj
U staroj drvenoj kućici žive Vrageci: Dragec, Mazalo, Štefek, Buco, Pero, Cobra i Majica. Majka im je radila u Njemačkoj, a oca nisu imali. Dragec se brinuo  za ostale Vragece jer je bio najstariji, a Pero je bio najslavniji Vragec zato što je igrao nogomet u NK Dinamo. Mazalo je pak zaljubljen u Dunju. U Naselku je živio i Dado s ocem Nosonjom.
Jednog dana u Naselku se pojavio Fantom koji na biciklu usred noći ženama krade torbice. Jednom prilikom Buco je iza pritvorenih vrata čuo razgovor između Pere i lopova Crnog Džeka te je saznao da je Pero Fantom pa je razgovor između Pere i Džeka prepričao Mazalu. Pero je za kaznu morao od rano ujutro do kasno navečer raditi na novoj kući Vragecovih.
Cobra je jednog dana došao na zamisao da posjeti majku u Njemačkoj pa je sjeo na autobus, a da to nitko od Vragecovih nije znao. No sjeo je na krivi autobus pa je otišao u Beč. Tamo ga je uhvatila austrijska policija i vratila ga doma.
U Dadin i Štefekov razred došla je nova učenica – Marina i bila je vrlo zločesta. Dado se u nju odmah zaljubio, a to je neko vrijeme uzrokovalo prekid Dadinog i Štefekovog prijateljstva.
Spremao se mali maturalac u Mazalovom i Dunjinom razredu. Učenici su odlučili ići u prirodu, kroz cijelu Hrvatsku. Dunja je bila Šiljina tiha patnja pa je on smišljao razne neprilike kako bi odvojio Mazala od Dunje.
U Zagrebu je Nosonja proživljavao svojih pet minuta. On je radio animirane filmove i njegov je film išao na festival animiranih filmova u Zagrebu te dobio prvu nagradu.
U međuvremenu je umro stari papirus, sakupljač papira i Cobrin dugogodišnji prijatelj. Njegov pas Cucak pripao je Cobri.
Nova kuća Vragecovih skoro je bila gotova, a oni za nju nisu imali dozvolu. Trebali su im rušiti novoizgrađenu kuću. Vrageci nisu znali što će učiniti, ali postojala je “rupa” u zakonu koja kaže da se kuća ne smije rušiti ako u njoj živi trudnica. Vrageci nisu znali kako im to može pomoći, ali Dragec je imao rešenje. Dragec je imao ženu koja je bila u drugom stanju i ime joj je bilo Sonja. Nitko nije znao da Dragec ima ženu i još k tome da je trudna. Kuća Vragecovih je bila spašena.
Autor: Hrvoje Hitrec
Bilješka o piscu
Hrvoje Hitrec je suvremeni hrvatski pisac, rođen u Zagrebu 1943. god.
Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je za Radio Zagreb i za Sportske novosti.
Najveći uspjeh je postigao romanom Pustinjakov pupak. Nakon Smogovaca (1976.) pojavljuju se Priča o Osmanu.
Prema Smogovcima kasnije se snima i zabavna serija s velikim brojem nastavaka.

Smrt Smail-age Čengića

Vrijeme radnje: 16. stoljeće
Mjesto radnje: Hercegovina
Likovi: Smail-aga Čengić, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jašar, Bank, Saruk
Kratak sadržaj:
Agovanje
Smail-aga Čengić, turski ratnik imao je puno robova, Crnogoraca. Ubijanje nevinih i bespomoćnih bilo mu je zabavno pa je jednog dana odlučio ubiti skupinu mladića. Starac Durak molio ga je da ih poštedi, što je aga odbio. Ubio je mladiće, a starcu je odredio smrt vješanjem naočigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajući tijela ubijenih, Smail-aga se divio svojoj moći, ali istodobno ga je mučilo to što su mladići pred njim poginuli bez straha.
Noćnik
Vidjevši kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevši pravu aginu narav, Novica se odlučio pridružiti svojim dotadašnjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age jer je želio osvetiti oca.
Četa
Skupila mala četa u Cetinju. To su bili oni kojima je bilo dosta aginih zlodjela pa su  odlučili sukobiti se s agom. Stari svećenik ih je blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudi i svoj narod.
Harač
Zli aga odlučio je kupiti od naroda harač tj. porez. Sa svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio je kao zarobljenike. Jednog dana aga je za vrijeme jedne igre svom  vojniku slučajno izbio oko, što je izazvalo podsmjehivanja među narodom. Budući da je zbog toga aga bio ljut odlučio se opustiti uz večeru i znenada je hrabra četa napala Turke. Zatečeni Turci nisu pružili jak otpor. Hajduk  Mirko puškom je ubio zlog Smail-agu Čengića. Novica je dočekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turčina Hasana.
Kob
Smail-aga Čengić dočekao je svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo drugima, a sada je zlo došlo njemu. Svu njegovu sjajnu opremu uzeo je plahi Turčin koji je nije vrijedan i oprema više ne blista na njemu kao što je blistala na velikom ratniku, ali zlom čovjeku, Smail-agi Čengiću.
Autor: Ivan Mažuranić
Bilješka o piscu
Ivan Mažuranić se rodio 1814 god. u Novom Vinodolskom.
Bio je istaknuti hrvatski političar, a 1873.g izabran je za hrvatskog bana. Bio je prvi hrvatski ban pučanin i upravljao je Hrvatskom 7 godina. Umro je 1890.g
Ivan Mažuranić je napisao spjev Nenadović Rado, ljubavnu pjesmu Javor i tamnjanika i programsku pjesmu Vjekovi Ilirije. Također je dopunio Osmana Ivana Gundulića XIV. i XV. pjevanjem.
Najznačajnije Mažuranićevo djelo je Smrt Smail-age Čengića. Ono predstavlja najviši domet Mažuranićevog pjesničkog stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela naše književnosti.

A zašto ne bi

Knjiga je slikovnica za 1. razr. osnovne škole koja sadrži tri pjesme Grigora Viteza popraćene njegovim ilustracijama. U slikovnici se nalaze  pjesme Kako živi Antuntun, Paun, A zašto ne bi.
Kako živi Antuntun zanimljiva je pjesmica u rimi koja opisuje neobičan život ratara Antuntuna koji živi u desetom selu. On neke stvari radi drukčije od drugih pa npr. pokušava zagrabiti mrak loncem ili zašiti jaje koncem. Uči djecu kroz rimu i ritam da je uredu biti drugačiji i odskakati od gomile.
Druga pjesmica govori o paunu koji je pun sebe i uvjeren da je najljepši i da je samim time i bolji u svemu. Tako je i uvjeren da pjeva bolje od slavuja.
Posljednja pjesmica je A zašto ne bi… o dječaku koji ima toliko bujnu maštu da zamišlja svijet sasvim drugačijim no što on je i vidi razne neobične mogučnosti u običnim svakodnevnim stvarima oko sebe Pokazuje moć i raspon dječje kreativnosti i ideja koje mogu zamisliti najnevjerojatnije stvari. Dječak se pita zašto ne bi na drveću rasli raznobojni baloni ili bombomi i zašto uz spravu za pranje ne bi mogla postojati i sprava za znanje.
Vrsta djela: zbirka pjesama
Likovi: u Kako živi Antuntun – Antuntun
Paun – paun i slavuj
A zašto ne bi… – dječak
Bilješka o piscu
Grigor Vitez rođen je 1911. godine u Kosovcu u Slavoniji. Prije Drugog svjetskog rata radio je kao učitelj, a zatim u Ministarstvu prosvjete i kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Pisao je i prozu i poeziju, kao i članke za časopise. Također je prevodio ruske, francuske i slovenske pisce. 1963. dobiva nagradu “Mlado pokolenje”, a tri godine nakon toga umire u Zagrebu.
Njegova poezija i proza prožeta je vrlojednostavnim, ali snažnim lirkim slikama koje su jednako zanimljive i privlačne i mladima i starima. Njegove pjesme privlače široki krug ljudi jer unatoč jednostavnosti pjesničkih slika imaju zanimljiv ritam i šaljivu ili relevantnu poantu. Među neke od tužnijih pjesama možemo ubrojiti Što mi se tužio hrast, a jedna od najzanimljivijih i najvedrijh je upravo A zašto ne bi…Među njegova najpoznatija djela ubrajamo Kad bi drveće hodalo, Sto vukova, Jednog jutra u gaju i Vesele zamke.


Trojica u Trnju

Vrsta djela: Pustolovni roman za djecu
Mjesto radnje: zagrebačko naselje Trnje i naselje Dugave u izgradnji
Vrijeme radnje: ljetni praznici u vrijeme izgradnje naselja Dugave
Likovi: Hrvoje, Braco, Tut, Biba
Kratak sadržaj
Radnja započinje kada trojica mladića svoje ljetne praznike počnu provoditi u zabavi kod radničke barake, tijekom izgradnje naselja Dugave. Jedan od trojice prijatelja, Hrvoje, nestaje nakon što ide u Trnje nahraniti bakinog psa, a zatim Braco i Tut, te Hrvojev otac odlaze u potragu za njim.
Konačno su na bakinoj kući u Trnju ugledali znak koji je Hrvoje uvijek crtao. Dječaci su odmah znali da im Hrvoje želi nešto poručiti. Našli su ključ bakine kuće i ušli unutra. Ugledali su poruku i crtež brkatog muškarca s tetovažom zmije i postalo im je jasno zašto se Hrvoje krije, bio je svjedok pljačke banke.
Dječaci su primijetili čovjeka kojeg je opisao Hrvoje i počinje potjera. Neznanac im je uspio umaknuti i oni se vratiše kući. Sutradan su se uputili u napuštenu baraku. U baraci pronalaze tajnu prostoriju gdje nalaze i novac. Pojavljuje se i Hrvoje i susjed Cvik koji je sudjelovao u pljački, a Cvik i brkati čovjek svežu Hrvoja, Tuta i Bracu. No dolazi policija koju su dječaci pozvali i dječaci postaju heroji.
Autor: Pavao Pavličić
Bilješke o piscu:
Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru 1946. godine. Piše romane, eseje i scenarije.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas radi kao sveučilišni profesor. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca kriminalističkih romana, a istaknuti je pisac romana za djecu i mladež.
Značajna su mu djela: “Plava ruža”, “Umjetni orao”, “Dunav”, Vukovarske razglednice”, “Trojica u Trnju”, “Zeleni tigar”, “Koraljna vrata” i “Pokora”.

Fedra


Autor: Jean Racine
Naslov djela: Fedra
Vrsta djela: tragedija u 5 činova
Kratak sadržaj
Dok je kralj Tezej bio odsutan, njegova se žena Fedra zaljubila u njegova sina, svog posinka Hipolita. Priznaje Enoni da je zaljubljena, a ona je zbog toga okrivljava i misli da čini pogrešnu stvar.
Hipolit, sin Tezeja, odlazi tražiti svog nestalog oca, nakon što ga šest mjeseci nije bilo. Njegov odgojitelj Teramnen boji se za njega, te misli da Hipolit samo bježi od Fedre i svoje ljubavi prema njoj. No, to nije bilo istina, već se Hipolit boji Aricije, svoje ljubavi, da mu ne oduzme vlast.
Dolazi vijest da je kralj Tezej pronađen mrtav. Atenjani žele Hipolita za vladara, nakon što saznaju da je kralj mrtav. Saznaje se da je Tezej umro zbog preljuba, razočaran i tužan zbog svoje žene. Ariciji govore da Hipolit zapravo voli nju, no ona u to ne vjeruje. Hipolit dolazi k njoj i sam joj priznaje svoje ljubav.
Hipolit se sprema na put, kad dolazi fedra, te ga ne želi pustiti da ode. Priznaje mu svoju ljubav, na što joj on odgovara da ne voli nju, već Ariciju. fedra, svjesna svoje pogreške, ispričava se Hipolitu, te mu govori da je slodobno može mrziti, ali čak i ubiti jer takva osoba poput nje, ne zaslužuje živjeti.
Teramnen je čuo kako je Tezej ipak živ, te da je stigao u Epir. Fedra je prestrašena jer Tezej zna za prijevaru, zna da je netko izjavio ljubav Fedri, no ne zna tko. Fedra je okrivila Hipolita za sve, te ga Tezej, ljut i razočaran prvo pokušava ubiti, no kasnije, ipak svjestan da mu je on sin, proklinje ga i tjera iz grada. Njegovi konji podivljaju, te Hipolit pogiba.
Fedra ipak na kraju priznaje Tezeju pravu istinu, te mu govori da joj ne preostaje još mnogo vremena života jer je popila otrov. Očajan Tezej želi umrijeti s njom. Odlazi do groba svoga sina, te se kaje što ga je prokleo i protjerao. Želi da mu se oda čast kao junaku, a kako bi mu savjest bila čista, proglašava Ariciju, Hipolitovu ljubav, svojom kćeri.
Mjesto radnje: Atena
Likovi: Fedra, Tezej, Hipolit
Bilješka o piscu
Jean Racine rođen je 22. listopada 1639. godine u Francuskoj. Bio je francuski dramatičar, a pisao je većinom tragedije, a potkraj života napisao je i jednu komediju. Njegovi suvremenici  bili su Moliere i Corneille.
Rodio se u La Ferté-Milon, ostao je bez roditelja s tri godine i klasično obrazovanje ljubaznosti je primio od svoje bake. Maturirao je u Port-Royalu, kršćanskoj ustanovi koja je imala velik utjecaj na njegove suvremenike, uključujući i Blaisea Pascala.
Njegove prve dvije tragedije, Thébaide i Alexandre, imale su klasične teme, ali su već bile kontroverzne, napadajući optužbe da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom Andromaha u kojoj piše o Andromahi, Hektorovoj udovici, i njezinoj sudbini nakon Trojanskog rata.
Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa. Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: na primjer, Michel le Clerc je napisao Iphigénieiste godine kad i Racine; Jacques Pradon je također napisao Fedru kad i Racine. Uspjeh Pradonova djela je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada.
Bio je najslavniji predstavnik francuske klasicističke tragedije. Umro je 21. travnja, 1699. godine, u Parizu, gdje je i bio pokopan.

Combray

Naslov djela: Combray
Vrsta djela: monološko-asocijativni roman
Kratak sadržaj
Tridesetogodišnji Junak nesaničar provodi svoje noći u obnavljanju uspomena, pa zahvaljujući u čaj namočenom kolačiću madeleme, i uspomenu na tetku Leonie i njenu sobu u Combrayu u kojoj mu je ona davala da kuša takav isti, počinje se sjećati obiteljske kuće i gradića.
Junak obožava majku i baku, voli umjetnost i želi postati piscem, posebno se divi književniku Bergotteu, te nikako ne može zaspati dok mu majka ne da poljubac za laku noć.
Šetnjama okolicom, on doživljava ljepotu prirode, romantične susrete i promatra sve stanovnike gradića. Jednom sasvim slučajno, prisustvuje ljubavnom sastanku između kćerke seoskog orguljaša Vinteuila i njene prijateljice.
Iako vjeruje da nema dara za pisanje, ipak opiše dojam koji su na njega učinili crkveni zvonici za vrijeme šetnje kočijom u okolicu Combray.
Combray je prvi dio prvog romana Put k Swannu iz ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom. Po obliku je roman memoara, jer se u njemu opisuje prošli život pisca.
Likovi: Junakmajka, baka, Charles Swann, Francoise
Autor: Marcel Proust
Bilješka o piscu
Marcel Proust jedan je od najvećih svjetskih pisaca. Pripadao je aristokratskoj obitelji, u djetinjstvu okružen ljubavlju i pažnjom.
Rođen je s nedostatkom imuniteta zbog čega je mnogo bolovao. Njegova najpoznatija djela: U traženju izgubljena vremena, Put k Swannu, U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Bjegunica i Pronađeno vrijeme.