Elektra

Vrsta djela: tragedija u 6 činova

Mjesto radnje: Mikena, Grčka

Vrijeme rata: kraj Trojanskog rata

U prvom činu Elektrin muž Mikenjanin drži monolog o svojoj supruzi, njenoj nevinosti, smrti njenog oca Agamemnona i nesretnoj sudbini. Elektra priča o svojoj mržnji prema majci Klitemnestri koja je ubila njenog oca i preudala se. Egist, njen novi muž i ona uselili su zajedno i izbacili Elektru i njenog brata Oresta.

Drugi čin počinje Orestovim i Elektrinim razgovorom. Ona njega ne prepoznaje jer se dugo nisu vidjeli, no on zna da je ona njegova sestra. Žali mu se zbog smrti svoga oca, na svoj nesretan brak sa Mikenjaninom i time što nisu spavali zajedno.

U trećem se činu susreću Orest, Elektra i starac koji je nekada radio za Agamemnona. Isplaniraju da će se osvetiti Klitemnestri i njenom mužu Egistu. Dogovore se da će Orest ubiti Egista, a Elektra svoju majku.

U četvrtom činu Elektra saznaje da su Egista pronašli mrtvog te da je Orest taj koji ga je probo mačem.

U petom činu Elektra je zadovoljna i ponosna na svog brata, hvali ga i sad je red na nju da ubije Kitemnestru. Poziva je u svoju kuću sa isprikom da je rodila sina te želi da ga majka vidi. Posvađaju se i Elektra je osuđuje što je ubila oca. Klitemnestra joj objašnjava da ga je morala ubiti jer je žrtvovao njihovu kći Ifigeniju. Elektra joj ne vjeruje i odluči je ubiti.

U šestom, završnom činu prikazuje se prizor izlaska Elektre i Oresta iz kuće, krvavih i izmorenih. Nakon njih izlaze njihove sluge, noseći mrtva tijela Klitemnestre i Egista. Elektra i Orest su kažnjeni tako da se više nikad ne smiju sresti te Orest zbog toga mora pobjeći u Atenu.

Bilješka o autoru

Euripid bio je jedan od najpoznatijih starogrčih pisaca. Rođen je na otoku Salamini 480. godina pr. Kr.Bio je izrazito bogat pa je posjedovao čak i vlastitu malo knjižnicu. To su tada imale samo najbogatije i najutjecajnije osobe. Bio je također i izrazito obrazovan, imao je nekoliko učitelja, između ostalih i poznatog Sokrata.

Najviše se isticao svojim dramama, a napisao ih je ukupno čak 90. međutim, kako nisu sačuvane sve drame, neki tvrde da ih je napisao samo sedamdesetak. U njegovim dramama bogovi više nemaju glavnu ulogu, dobivaju mane i nisu više savršeni kao u prijašnjim dramama. Bogove uspoređuje i izjednačava s ljudima.

Uvodi u svoje drame monologe te su njegove drame ispunjene samo suvremenim govorom ljudi, bez pretjeranog ukrašavanja i opisivanja. Smatraju ga začetnikom psihološke drame. Priznanje za svoja djela i književno stvaralaštvo dobio je tek nakon svoje smrti, a danas je jedan od najutjecajnijih tragičara svih vremena. Umro je u Makedoniji 405. godine pr. Kr.

Cid

Vrsta djela: tragedija od 5 činova (1636.) pisana u stihovima, u njoj je opisano jedinstvo mjesta, vremena i radnje kako to već nalaže aristotelovsko pravilo

Kratak sadržaj

Prvi čin

Grof Gormaz je Himenin otac i nema ništa protiv da se Himena uda za mladog don Rodriga. Unatoč dobrim vijestima Himenu zadesi i loša vijest koja donosi nesreću, a ta je da je u njenog odabranika zaljubljena i Infantkinja, kraljeva kći. Leonora, Infantkinjina odgajateljica ju pokušava odgovoriti od te ljubavi zbog ogromnih staleških razlika između nje i Rodriga, ali ne želi ni čuti. U to vrijeme na trgu pred kraljevskom palačom odvija se razgovor Rodrigova oca Don Diega i grofa Gormaza, Himeninog oca. Grof Gormaz je bijesan što je kralj ponudi mjesto odgajatelja svoga sina ostarjelom don Diegu a ne njemu. Vrijeđa iz sve snage don Diega te ga ošamari. Povrijeđen do neba don Diego želi uvrede i šamar sprati sa svog imena dvobojem. Odlučno odlazi Rodrigu svome sinu da ga osveti u dvoboju pošto je on sam prestar za dvoboj, a pogotovo sa grofom Gormazom vodećim španjolskim ratnikom. Rodrigez je pred teškom odlukom, mora u dvoboj sa ocem svoje voljene, ali se ipak odluči za čast i dužnost za obranom časti svoga oca.

Drugi čin

Čak i don Arija, jedan od kastiljskih plemića pokušava nagovoriti grofa da se ispriča Diegu, ali on ga ne želi poslušati makar zna da je ta naredba došla od samoga kralja. Na putu iz palače sreće Rodriga i s njim dogovara dvoboj. Rodrigo je u dvoboju ubio grofa, kralj saznaje da se približava maurska vojska, a i Himena dolazi pred samog kralja tražiti da se kazni očev ubojica, tj. njezin zaručnik Rodrigo koji je ubio njena oca grofa Gormaza.

Treći čin

Rodrigo dolazi u grofovu kuću, a Himenina odgojiteljica Elvira ga nagovara da ode jer Himena traži njegovu smrt. Na to dolazi Don Sancho, mladi plemić zaljubljen u Himenu koji želi osvetiti grofovu smrt i Himena pristaje na njegovu ponudu da osveti njenog oca. Don Sancho odlazi, a Himena se povjerava Elviri da još uvijek voli Rodriga, ali da joj je važnija čast od ljubavi i da želi osvetiti oca. Na to dolazi Rodrigo iz svog skrovišta i ponudi joj svoj mač da ga ona ubije, za što ona nema snage. Rodrigo nakon toga odlazi u boj protiv Maura čija najezda je već počela.

Četvrti čin

Kraljeva kći Infantkinja posjećuje Himenu i nagovara ju da odustane od osvete Rodrigu, te se nada kako će baš ona postati Rodrigova žena nakon pobjede nad Maurima. U međuvremenu Rodrigo – prozvan od neprijatelja Cid, slavi pobjedu sa plemićima kod kralja, uspio je nadmudriti Maure i zarobiti dva njihova kralja. Kralj reče Himeni da je Rodrigo mrtav na što Himena pada u nesvijest, ali i dalje se želi osvetiti – Don Sancho se javlja da će obraniti Himeninu čast i da pobjedniku u dvoboju pripadne Himena kao žena.

Peti čin

Rodrigo je izabrao smrt u dvoboju te se oprašta od Himene, govori joj da samo tako može prestati njegova ljubav prema njoj. Na to se Himena predomisli i kaže mu da se pošteno bori jer ona ne može zamisliti da bude Don Sanchova žena. U dvoboju pobijedi Rodrigo, a nakon vojnog pohoda protiv Maura, kralj organizira Himeninu i Rodrigovu svadbu.

Struktura djela: Djelo je građeno na sukobu između dužnosti i ljubavi, Cornellie je svojim suvremenicima progovorio o vrijednosti žrtve, o časti i o kultu volje, a čast mu je na prvom mjestu.

Bilješka o piscu

Pierre Cornelie (1606.-1648.) rođen je u Rouenu u Normandiji u skromnoj građanskoj obitelji. Školovali su ga Isusovci zatim studira pravo, ali nije baš predodređen za to zvanje zbog svoje iznimne sramežljivosti.

1629. g. u Parizu se izvodi njegova prva komedija Melita koja je bila vrlo uspješna. Od 1630. – 1634. godine piše nove komedije: Clitandre ili oslobođena nevinost, Udovica ili Iznevjereni nevjernik, Galerie du Palais ili Prijateljica suparnica, Pratilica, Place Royale ili Čudan zaljubljenik.

Njegova prva tragedija Medeja (1635.) doživjela je osrednji uspjeh. Nakon zanimljive komedije Komična iluzija (1635.-1636.) tridesetogodišnji Cornellie postiže vrhunac svojim remek-djelom Cid – tragikomedijom. Cornellia su pogodile kritike ljubomornih protivnika  te se povukao iz kazališnog života.

Vratio se sa dvjema tragedijama iz rimske povijesti: Horacije (1640.) i Cina (1641.) a zatim slijede Polijekt (1642.), Pompejeva smrt (1643.) te komedija Lažac (1643.). Doživio je neuspjeh sa tragedijom Pertarita (1652.) te napušta kazalište na nekoliko godina.

Za to vrijeme piše nove komade koji mu ne donose uspjeh. J. Racine u to vrijeme preuzima glavnu i vodeću ulogu u francuskom teatru a Cornellie se povlači u svoj zavičaj proživjevši svoje posljednje godine skoro u bijedi i siromaštvu.

Gumi-gumi

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: kraj proljeća i početak ljeta

Mjesto radnje: bolnica, Marinin stan u Španskom i parklić iza zgrade

Likovi: Marina, mama, tata, Marinin brat Darko i Nikola

Kratak sadržaj

Glavna junakinja romana je Marina, jedanaestogodišnja djevojčica koja boluje u leukemije. Radnja počinje kada Marinin tata dolazi po nju u bolnicu gdje je provela mjesece, primajući mučne kemoterapije i lijekove. Marina teško doživljava odlazak iz bolnice, jer se već nekako navikla na bolnički život, a tu je našla i prijatelje.

Doma je dočekuje razgaljena majka koja se prema njoj ponaša odviše ljubazno i pažljivo, te dvije godine stariji brat Darko koji niti ne izlazi iz sobe kako bi je pozdravio. Roditelji su skinuli sve postere u Marininoj sobi dok je nije bilo i obojali je u bijelo, što Marinu jako ljuti.

Ipak joj najteže pada gubitak kose, zbog kojeg Marina ne želi u školu, ne želi izaći iz kuće i ne želi da je itko vidi. kod kuće čita novine, tražeći osmrtnice svojih prijatelja iz bolnice, i nailazi jednog dana na osmrtnicu dječaka Joška s kojim je dijelila sobu. Najviše se međutim boji neće li naći Nikijevu osmrtnicu, dječaka koji joj se svidio.

Provodi dane u svojoj sobi čeznutljivo gledajući djecu ispod prozora kako igraju gumi-gumi. Marina se osjeća izdano od svoje obitelji kada jednog dana dolazi majčina prijateljica sa svojom obitelji u posjetu te su svi uzbuđeni oko Marine, mala djevojčica Bojana želi vidjeti ćelavu Marinu, što ju jako pogađa. Nakon toga tata i Darko pojavljuju seobrijane glave kako bi razveselili bolesnu djevojčicu, a majka ju šalje u dućan da ju ponuka da izađe van.

Vraćajući se kući Marina susreće Ivanu i Sanju koje su igrale gumi-gumi i počinje se družiti s njima. U susjedstvo se uskoro doselio i novidječak, Nikola – Marinin Niki, prijatelj iz bolnice, s kojim će se igrati cijelo ljeto te joj se prvi puta od kako je došla kući čini da će možda sve biti u redu.

Bilješka o piscu

Zoran Pongrašić rođen 1961. godine u Zagrebu. Okušava se u mnogim književnim formama i oblicima, pa tako piše priče, romane, radidramske i TV scenarije, scenarije za stripove, SF prozu i prozu za govorne automate, slikovnice, songove i džinglove, parole, novogodišnje čestitke, razglednice sljetovanja i ponekad pisma. Preveden je na engleski, francuski i portugalski jezik, te prilagođen na srpski. Najpoznatija su mu djela zbirka priča Razgovori s bratom, romani Mama je kriva za sve i Gumi-gumi. Zoran Pongrašić jedna je od osnivača rock skupine Kost i koža. Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca te Umjetničke organizacije Autorska kuća.

Stranac

Stranac je moderni roman lika, čija se radnja odvija u Alžiru. Glavni likovi romana su Mersault, Marija, Raymond, Salaman, Parez, celeste, Emanuel.

Kratak sadržaj

Mali namještnik Mersault, mladić s banalnim životom bezbroja malih, beznačajnih ljudi.  Umrla mu je majka. On mirno i ravnodušno kojom putuje na pokop majke. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti je tookvir njegova života.

Jedan događaj odjednom unosi promjenu u taj život. Na izlet u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. Njegov prijatelj Raymond i on potukli su se sa dvojicom Arapina. Raymonda je Arapin ranio nožem. Mersault pištoljem ubija tog Arapina.

On završi u zatvoru i ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak. Isto tako ne može pronaći nijedan razlog pokajanja i ne želi se spasiti. Osuđen je na smrt i to prima potpuno ravnodušno i uvjeren da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo nešto poduzeti. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u čemu gora od života, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.

Vrsta djela: moderni roman lika

Mjesto radnje: Alžir

Likovi: Mersault, Marija, Raymond, Salaman, Parez, celeste, Emanuel

Autor: Albert Camus

Bilješka o piscu

Albert Camus (1913. – 1960.), francuski je romanopisac, dramatičar i esejist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1957. godine.

Za Drugoga je svjetskoga rata sudjelovao u Pokretu otpora.  1945. g. postaje glavni urednik lista Le Combat, a od 1947. se posvećuje isključivo književnosti.

Čitav se Camusov opus temelji na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Apsurdnosti svijeta, Camus suprostavlja stvaralački akt koji tu apsurdnost poriče (“stvarati znači dvaput živjeti”). Ističe poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom.

Poginuo je u automobilskoj nesreći.

Bijeg

Naslov: Bijeg

Vrsta djela: roman

Kratak sadržaj

Đuro Andrijašević toliko se naputovao u svom životu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Hvatao ga strah da će u onom drugom svijetu naći nešto nepoznato i novo na što se neće moći priviknuti. Prisjetio se da je u trećoj godini sveučilišta upoznao Veru u koju se jako zaljubio.

Smatrao je da bi bilo najbolje sve prepustiti vremenu. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo. U Vijencu je izašao njegov prvi veći rad i svi su se čudili njegovoj savršenosti. Opčinila ga je želja za slavom.

Praznike nakon položene mature proveo je u Kraljevici, a tamo je  upoznao gospođicu Zoru  i njenog brata Marka. Mladići su ubrzo postali dobri prijatelji. Njihovim izletima se pridružila gospođica Zora i poslije par susreta Đurin se pojam o ženi kretao između dva kontrasta. Nije bila lijepa, ali je začarala svoju okolinu.

Nakon par dana Zora i njen brat su otišli i Đuro je osjetio grižnju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Beč da se upiše na sveučilište. Napisao joj je pismo proklinjući je i u isti mah strašno i samilosno žaleći.

U velegradu se preobrazio u drugog čovjeka. Čekao je neće li od Zore doći nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao završiti. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao.

Otišao je kod prijatelja Toše. Povjerio mu se i rekao ga je mučilo. On mu je rekao da je proživio normalno razočaranje u prvoj ljubavi i da je loše što je zapustio svoj književnički rad. Đuro je poslušao savjet i treću godinu studija upisao u Zagrebu. Novi osjećaj ga je odveo dalje od očajanja zbog prijeloma sa Zorom.

Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevičanstva i netaknutosti koju bijaše zamislio. Sve snažnije je primjećivao da mu se Verina duša približava. Nevidljiva veza između njih dvoje sve se više stezala i Đurino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jače i hrliti njoj u susret. Ipak je Đuro uvjeravao sebe da je odviše star i grešan za tu novu, veliku ljubav i da se ne može izbrisati prošlost koja ga čini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima.

Otišao je u svoj stan da je više ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zločin što radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov život sagrađena na ogromnom razočaranju.

Đuro je otputovao prijatelju Toši i u prilikama odmora pisao dnevnik događanja. Slučajno je u novinama pročitao o imenovanjima i premještajima da je Zora Marak, učiteljica više pučke škole premještena na višu djevojačku školu u V. Tako je saznao gdje je završila Zora kao učiteljica, odgajajući djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom.

Teško je pomislio, kako je proživjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadržala uspomenu na našu ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to muči. Ružno je misliti na to, ali se ništa više ne da popraviti.

Smislili su da razvrgnu zaruke i Veru udaju za nekoga drugoga. Bio je premješten za suplanta u Senj. Nije htio javiti Veri, nego je htio da ona vijest pročita iz novina, te se uputi u svoje novo boravište. Pomisao da će Vera biti njegova svakim danom se sve više udaljavala od njega.

Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da dođe. Pomislio je da ga se poželjela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoći. Slabost mu je zahvatila cijelu dušu. Samo se prisjećao Vere i njihove ljubavi.

Napisao je oproštajno pismo Toši u kojem ga obavještava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krčmi iz milosti daju piti. Postao je propalica.

Vera se udala, a on od života ne može pobjeći. Nikad nisu pronašli njegov leš.

Vrijeme radnje: kraj siječnja 1909. godine

Autor: Milutin Cihlar Nehajev

Bilješka o piscu

Milutin Cihlar Nehajev rođen je 1880. godine u Senju, u doseljeničkoj obitelji. Pohađao je gimnaziju u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije završio je u Beču.

Bio je gimnazijski profesor u Zadru, a u Zagrebu je radio i kao novinar, i kao književnik. Bio je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatičar, književnik, prevoditelj i intelektualac. U trideset godina književnog rada stvorio je velik broj djela.

Bio je zainteresiran i za politiku. On pripada čelnicima hrvatske moderne, posebno svojim romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u hrvatskoj književnosti. On se u pisanju tog romana poslužio modernom tehnikom pisanja, pokušajem zatvaranja interesnog kruga na probleme čovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu i ništa drugo nije važno.

Umro je 7. travnja 1931. godine u Zagrebu.

Judita

Naslov djela: Judita

Vrsta djela: Judita je književno djelo u prozi koje se sastoji se od šest pjevanja.

Kratak sadržaj

Judita je biblijska priča i govori o Juditi, spasiteljici Jeruzalema. Radnja se odvija za vrijeme vladanja asirskog kralja Nabukodonozora. On je poslao ubilačke čete pod Holofernovim vodstvom da unište svakog tko se suprostavi njegovom vladanju i njegovim namjerama.

Holoferno dođe do Betulije. Tada je rečeno da Božja odabranica iz Izraelovog naroda treba spriječiti uništenje svog naroda, pa je Judita sa svojom sluškinjom Akrom otišla u Holofernov logor. Kako je bila vrlo lijepa, Holoferno se zaljubio u nju. Počeli su se sve više viđati, i polako se zaljubljivali jedno u drugo. No, Judita je znala da ga mora ubiti i spasiti svoj narod.

Jednog jutra, netom što su zajedno proveli noć, Judita je dobila priliku da ga ubije. Holoferno se samo pravio da spava, a ona mu je odrubila glavu. Brzo ju je sakrila, i pobjegla prije no što su stražari shvatili što je napravila. Spasila je svoj narod, doživljela je čak 105 godina, ali nikad nije bila sretna.

Autor: Marko Marulić

Bilješka o piscu

Marko Marulić rođen je u Splitu, 18. kolovoza 1450. godine u splitskoj plemićkoj obitelji. U Splitu je završio humanističku školu, a studirao je u Padovi. Bavio se odvjetništvom u Splitu i obavljao je sudačku službu. Bio je također aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima koji su ratovali s Turcima. Povremeno je i putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme boravio i na Šolti. Marka Marulića nazivaju ocem hrvatske književnosti.

Smogovci

Vrijeme radnje: u vrijeme izgradnje Sljemenskog tornja

Mjesto radnje: Naselak, zagrebački kvart

Likovi: Dragec, Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco, Dunja, Dado, Nosonja

Sporedni likovi: Maja, žandar, Papirus…

Kratak sadržaj

U staroj drvenoj kućici žive Vrageci: Dragec, Mazalo, Štefek, Buco, Pero, Cobra i Majica. Majka im je radila u Njemačkoj, a oca nisu imali. Dragec se brinuo  za ostale Vragece jer je bio najstariji, a Pero je bio najslavniji Vragec zato što je igrao nogomet u NK Dinamo. Mazalo je pak zaljubljen u Dunju. U Naselku je živio i Dado s ocem Nosonjom.

Jednog dana u Naselku se pojavio Fantom koji na biciklu usred noći ženama krade torbice. Jednom prilikom Buco je iza pritvorenih vrata čuo razgovor između Pere i lopova Crnog Džeka te je saznao da je Pero Fantom pa je razgovor između Pere i Džeka prepričao Mazalu. Pero je za kaznu morao od rano ujutro do kasno navečer raditi na novoj kući Vragecovih.

Cobra je jednog dana došao na zamisao da posjeti majku u Njemačkoj pa je sjeo na autobus, a da to nitko od Vragecovih nije znao. No sjeo je na krivi autobus pa je otišao u Beč. Tamo ga je uhvatila austrijska policija i vratila ga doma.

U Dadin i Štefekov razred došla je nova učenica – Marina i bila je vrlo zločesta. Dado se u nju odmah zaljubio, a to je neko vrijeme uzrokovalo prekid Dadinog i Štefekovog prijateljstva.

Spremao se mali maturalac u Mazalovom i Dunjinom razredu. Učenici su odlučili ići u prirodu, kroz cijelu Hrvatsku. Dunja je bila Šiljina tiha patnja pa je on smišljao razne neprilike kako bi odvojio Mazala od Dunje.

U Zagrebu je Nosonja proživljavao svojih pet minuta. On je radio animirane filmove i njegov je film išao na festival animiranih filmova u Zagrebu te dobio prvu nagradu.

U međuvremenu je umro stari papirus, sakupljač papira i Cobrin dugogodišnji prijatelj. Njegov pas Cucak pripao je Cobri.

Nova kuća Vragecovih skoro je bila gotova, a oni za nju nisu imali dozvolu. Trebali su im rušiti novoizgrađenu kuću. Vrageci nisu znali što će učiniti, ali postojala je “rupa” u zakonu koja kaže da se kuća ne smije rušiti ako u njoj živi trudnica. Vrageci nisu znali kako im to može pomoći, ali Dragec je imao rešenje. Dragec je imao ženu koja je bila u drugom stanju i ime joj je bilo Sonja. Nitko nije znao da Dragec ima ženu i još k tome da je trudna. Kuća Vragecovih je bila spašena.

Autor: Hrvoje Hitrec

Bilješka o piscu

Hrvoje Hitrec je suvremeni hrvatski pisac, rođen u Zagrebu 1943. god.

Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je za Radio Zagreb i za Sportske novosti.

Najveći uspjeh je postigao romanom Pustinjakov pupak. Nakon Smogovaca (1976.) pojavljuju se Priča o Osmanu.

Prema Smogovcima kasnije se snima i zabavna serija s velikim brojem nastavaka.