petak, 31. svibnja 2013.

Legenda o Ali-paši


O autoru

Enver Čolaković (1913Budimpešta - 1976Zagreb) je studirao matematiku i fiziku uBeogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: hrvatskom i mađarskom. U periodu do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja teroman Legenda o Ali-paši (1944), prošao je "krizni put" od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo šta objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s mađarskog. Tek četvrt vijeka kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama.

Radnja

U ovoj knjizi se radi o hamalu Aliji, njegovom putu do bogatstva i ujedno o njegovoj velikoj ljubavi. Alija je mladi hamal dobrog srca koji svima pomaže, dobio je nadimak i Alija Leptir zbog njegovog dobrog karaktera i ljubavi prema Suncu. Uvijek je veseo i radostan i osoba je koja je uvijek rado viđena i veoma znana. Alija je zaljubljen u Almasu, kćer Mehage bakala, ali se nikada nije usudio pokazati joj svoju ljubav, te se ona udaje za drugog ,Ismet-efendiju. Međutim, Almasa nije bila sretna u tom braku prvenstveno zbog Ismetove teške bolesti,za koju joj on nije rekao prije braka. U tom periodu Aliji se za pomoć obratio mrzovoljni i škrti Mula-Hasan dedo koji mu je jednom pokazao svoje skriveno blago. Jedno vrijeme Alija je bio u Travniku, gdje ga je poslao Ali-hodža, čovjek koji ga je volio kao vlastitog sina. Tamo je patio za svojom Almasom, ali se brzo vratio kući i našao dugo traženu sreću. Nakon smrti dede, Alija kupuje dedinu kuću u kojoj pronalazi bogatstvo. Vjenčava se sa Almasom, koja se nešto prije razvela od Ismet-efendije, koji je otišao iz Sarajeva i postaje Ali-paša. Osvojio je svoju voljenu i postao bogat, ali je njegova duša ostala ista. Volio je pomagati drugima, pogotovo nakon što je stekao puno novca. Ovo je topla ljudska priča o čovjeku koji je našao dugo traženu sreću, i dobio sve što je želio, zahvaljujući svojoj dobroti.

Jezik i stil

- Epiteti:Crna noć, hladni dan, sretna majka, nov rad, stari čovjek, lijep grad,umorni pas, crne brčine, bolji svijet
- Personifikacije: čaršija je, dakle, živjela tiho; brige su bile svedene na prepričavanja; crkve su pozivale na jutarnju molitvu; gradske kapije se otvaraju.
- Metafore: blage i glupe oči; manjih prodaja; mirnim Sarajevom; čudni vilajet; krupni glas.
- Onomatopeje: zvonjivom dozivale; melodiozno pjevali; pozdravljaju se tihim glasom; glas mu se zaori.
- Komparacije (Usporedbe): našao je na cepenku kao i uvijek hamala Aliju; kapi padaju brzo kao da se nadmeću; noge dršću kao lišće žalosne vrbe.

Likovi

Alija Leptir,
Almasa,
Mula-Hasan dedo,
Ismet efendija,
Ali-hodža Misirlija,
Arifaga telal,
Mehaga bakal,
Omeraga kazandžija,
Rifat,
Fra Ante i Fra Petar,
Zehra-hanuma,
Safija,
Ahmo,
gazda Ješua,
Hilmi efendija

Nema komentara:

Objavi komentar