srijeda, 5. lipnja 2013.

Seljačka buna

Vrsta djela: povijesni roman
Vrijeme radnje: druga polovica 16. stoljeća
Mjesto radnje: okolica Zagreba – Stubica i Susedgrad
Likovi: Matija Gubec, Uršula Hening, Franjo Tahi, Jana, Đuro Mogaić, Sofija Hening, Tomo Milić, seljaci…
Kratak sadržaj
Seljačka buna je povijesni roman u kojem se autor koristio istinitim likovima. Prvi put je objavljen uVijencu 1877. godine. Djelo je puno povijesnih činjenica, ali se detaljno opisuju i socijalne razlike, pogotovo one između kmetova, feudalaca, niskog plemstva i vladara. Šenoa u romanu iznosi svoje stavove i kritiku tadašnjeg društva. Smatra kako bi svi trebali biti jednaki i živjeti složno.
Izražene su masovne scene borbi, no lik koji je najviše istaknut je Matija Gubec, vođa pobunjenih seljaka koji je u izravnom sukobu sa Franjom Tahijem. Njega kasnije seljaci izaberu kao svoga vođu. Gubec je lik preko kojeg čitatelji moku saznati Šenoine stavove prema cijelom događaju, on je morala, pravedan, hrabar i pametan. Protivi se nasilju, a na kraju djela daje život kako bi spasio nekolicinu svojih ljudi. Autor često u djelu patnje hrvatskog naroda uspoređuje sa biblijskim motivima.
Radnja romana je rascjepkana u nekoliko paralelnih radnji. Prva je ona koja opisuje sukob između Uršule Heningove, vlasnice pola imanja Stubice i Susedgrada i Franje Tahija kojemu je namjera Uršulu protjerati sa imanja. Zbog ovog sukoba i dolazi do seljačke bune. Franjo Tahi je opisan kao vlastelin koji iskorištava svoje seljake i sve im uzima, dok je na početku romana Uršula ta koja je na strani seljaka.
Kasnije se saznaje kako ona želi oženiti svoju kćer za Tahijeva sina, stoga se seljaci okreću i protiv nje, točnije protiv cijelog plemstva. Ona je prikazana kao jaka i hrabra žena koja stjecajem okolnosti postaje nasilna i gruba. Najbitnija je samoj sebi i gleda sve kako bi najbolje prošla. S druge strane Tahi je suprotnost, on je pohlepan i okrutan, nikad mu nije dosta, u ljudima izaziva strahopoštovanje. Autor ga je opisao kao malenog i ružnog, čime je još više istaknuo njegove karakteristike.
Roman obrađuje još nekoliko radnji, na primjer nesretnu ljubav između Đure Mogajića i Jane, odnos jane i Tahija. Ona je bila ta zbog koje je Tahi na kraju i kažnjen, s obzirom da ju je silovao, ona mu se osvetila.
Djelo završava univerzalnom porukom kojom Šenoa želi istaknuti kako pravda mora postojati i kako bi svi trebali učiti na pogreškama koje su se odvile u prošlosti.
Bilješka o piscu
August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslje smrti majke 1848. god., završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje završava prvi razred gimnazije 1850. god. Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. god. u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. god. nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine.
Ne položivš na vrijeme odrđene spite bio je prisiljen baviti se žurnalistikom, te se vraća u Zagreb i radi u redakciji Pozor. 1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. god. Postaje i dramaturg. Njegov prvi roman Zlatarevo zlato izlazi 1871. god.
Dvije godine kasnije, 1873. godine, postao je gradski senator i napušta kazalište. Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis Vijenac. Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je Kletvu i rekao je “Nedajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”. Najpoznatija djela su mu: Seljačka bunaZlatarevo zlatoProsjak LukaMladi gospodinPrijan LovroDiogenešKanarinčeva ljubovcaVječni Žid i Zagrebulje.

Začuđeni svatovi

Književni rod: epika
Književna vrsta: roman
Mjesto radnje: Istra, gradić Lučica
Vrijeme radnje: druga polovica 19. stoljeća, a vremenski okvir obuhvaća nešto više od godine dana, radnja počinje brodolomom pred Božić, a završava za 14 mjeseci, u veljači
Kratak sadržaj
Za vrijeme nevremena Mato Bartolić i njegova posada doživjeli su brodolom blizu Lučice. Mještani, a posebno Antonio spasili su cijelu posadu osim jednog dječaka.
Mate se oporavlja u kući skromne obitelji Šabarić koju čine otac Antun, majka Jela te Marija i Marko. Nakon nekoliko mjeseci Mate se je u potpunosti oporavio. Dok ga je njegovala, Marija se zaljubila u Matu, ali i on u nju.
U Mariju je bio zaljubljen i Antonio, nahod, kojeg su Šabarićevi uzeli u zaštitu. Osjeća se napetost i ljubomora Antonija prema Mati.
Ponad Lučice u velikoj bijeloj kući živi imućnija obitelj Saletti. Marija se svidjela i sinu staroga Salettija te je on pokušava pridobiti silom. Uz vječitu zaštitu Antonija Marija uspijeva izbjeći opasnost, ali opasnost prijeti Antoniju.
Alfredo plaća svojim slugama Lovri i Luki da ga ubiju, ali im to ne uspijeva. Kada pokušaju napastovati Mariju, Antonio i njegov prijatelj Joso uzimaju im puške i nanose sramotu.
Marijin brat Marko koji se školuje u Beču potajno je zaljubljen u Elviru, sestru Alfreda Salettija. Njih dvoje tajno se sastaju u Elvirinom vrtu, a Antonio im čuva stražu. Jedne večeri za vrijeme sastanka dvoje zaljubljenih, Alfredo napada Antonija i smrtno ga ranjava.
Pobjegavši iz grada, Antonio nalazi utočište kod Josinog oca Martina. On mu otkriva istinu da nije nahod već sin Salettija i Martinove pokojne žene Marice. Žandari su uhitili Matu i Marka te tragaju za Antonijom koji se sam predao.
Ustanovivši nedužnost Marka i Mate puštaju ih na slobodu, a Antonio odlazi u zatvor na samo četiri mjeseca.
Ubrzo je stigao i dan Marijina vjenčanja. Cijelo mjesto je bilo na svadbi, a iz Beča je došao i Marijin brat Marko. Nakon svadbe, kasno unoć, Antonio se sastaje s Elvirom da bi je izvijestio o Marku. Otkrivši kako njegova kćer priča s nahodom, stari Saletti ispali metak koji pogađa Antonija u ruku. Antonio se uspijeva obraniti i ubije Salettija nožem.
Nedugo zatim otkriven je smrznuti Antonio.
Autor: Eugen Kumičić
Bilješka o piscu
Eugen Kumičić (1850. – 1904.). Kumičić je u svoje doba uz Augusta Šenou bio najčitaniji hrvatski književnik. Pisao je u doba realizma.
Rodio se u Istri, gradiću Brseču. Pohađao je gimnaziju u Rijeci, a zatim studirao povijest i zemljopis u Beču. Kraće vrijeme radio je kao profesor, a veći dio života proveo je kao profesionalni književnik.
U 29. godini napisao je pripovijetku Slučaj, a nakon toga napisao je brojna djela, uglavnom pripovijetke i romane.

Povjestice

Vrsta djelaPovjestice su zbirka epsko lirskih pjesama, koje su nastale na temelju hrvatskih legendi.
Popis povjestica:
Postolar i vrag
Kameni svatovi
Kugina kuća
Anka Neretvanka
Smrt Petra Svačića
Šljivari
Prokleta klijet
Vinko Hreljanović
Kakvu Hrvati djecu jedu
Propast Venecije
Kameni svatovi
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: u blizini Susedgrada
Likovi: mlinar, mlinarica, sin, Janja
Kratak sadržaj
Podno Susedgrada živio jednom mlinar i njegova žena mlinarica. Živjeli su sretno i bogato, te su imali sina jedinca. Kako je vrijeme odmicalo, sin se trebao oženiti. Tako jednog dana upita majka mlinarica svoga sina kada će se i za koga ženiti. Sin je bio zaljubljen u lijepu, mladu, bijelu, ali i siromašnu Janju. Kad mlinarica shvati da joj sin želi uzeti siromašnu ženu, stane vikati na njega. U tom trenu dolazi mlinar, smiri svoju ženu i kaže sinu kako se može oženit za bilo koga dokle je god on sretan.
Došao je dan vjenčanja, svi su išli u svatove, osim ljute mlinarice koja je ostala kod kuće kuhati ručak. Kada su svatovi stigli pred kuću, mlinarica je izašla i bacila kletvu: Ubila me strijela mahom ak´ mi Janja bude snahom! Kleta družbo, na toj stijeni kamenom se okameni! U tom trenu je kroz selo prošla strijela, i okamenila cijelo selo i svatove. O tog događaja je stari Susedgrad kamen.
Bilješka o piscu
August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslje smrti majke 1848. god., završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje završava prvi razred gimnazije 1850. god. Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. god. u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. god. nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine.
Ne položivš na vrijeme odrđene spite bio je prisiljen baviti se žurnalistikom, te se vraća u Zagreb i radi u redakciji Pozor. 1868. godine postaje gradski bilježnik. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. god. Postaje i dramaturg. Njegov prvi roman Zlatarevo zlato izlazi 1871. god.
Dvije godine kasnije, 1873. godine, postao je gradski senator i napušta kazalište. Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis Vijenac. Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je Kletvu i rekao je “Nedajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”. Najpoznatija djela su mu: Seljačka bunaZlatarevo zlatoProsjak LukaMladi gospodinPrijan LovroDiogenešKanarinčeva ljubovcaVječni Žid i Zagrebulje.

Tena

Vrsta djela: pripovjetka
Vrijeme radnje: 19. st.
Mjesto radnje: Slavonija
Kratak sadržaj
Tena je sa šesnaest godina bila  vrlo vitka i mršava, a mati joj je bila boležljiva i nadala se da će svoju kći udati pa da može u miru umrijeti. Tenin otac je bio veliki neradnik i jedino je bio svinjar dok se zadruga nije raspala.
Čim je Tena navršila 18 godina, majka ju udala za Jozu Matijevića. Mati ubrzo umre, a lijepa Tena koja se u međuvremenu proljepšala napusti Jozu radi vodnika Jaroslava koji uskoro odlazi u boj pa se tužna okrene Leonu, zastupniku jedne pariške tvrtke. Isprva ga je izbjegavala, ali se kasnije zaljubila u sjaj i bogatstvo njegova doma.
Sviđao joj se i Đorđe pa kad se Leon morao vratiti u Podravinu uzme za ljubavnika njega pošto je nije imao tko uzdržavati, a Jozu uzme da je brani. Maruška je bila bijesna jer je njezin Đorđe odlazio Teni pa joj pokloni haljinu koju je nosila žena koja je imala kozice. To je Tenu poružnilo.
Jozo se okrenuo Ivki, a Đorđe svojoj Maruški i sinu kojeg mu je Maruška rodila, a kojem on nije bio otac. Jaroslav se vratio iz rata (bez ruke) i kupio kuću i zemljište što je Tenin otac zapio i zadužio, oženio se Tenom i podigli novu kuću.
Tako Jaroslav pobija Teninu tezu da ona ne pripada samo jednom muškom, već svima.
Likovi: Tena (Terezija), Jerko Pavletić, Beranek, Leon Jungman, Đorđe, Maruška, Joza Matijević, Ivka
Autor: Josip Kozarac
Bilješka o piscu
Josip Kozarac je jedan od najznačajnijih pisaca hrvatskog realizma. Rođen je 1858. g. u Vinkovcima, gdje je i umro 1906. godine.
Iako je po zanimanju bio inženjer šumarstva, već je s 18 godina počeo objavljivati književna djela. Najvrjedniji je njegov doprinos u proznom pripovjedanju pa je tako u novelama zorno prikazao događaje iz života ljudi Slavonije (Biser Kata,1887.; Proletarci,1888.; Dona Ines,1895.; Tena,1894.).
Ekonomske i socijalne probleme svog zavičaja obradio je u romanu “Mrtvi kapitali”(1889), a kritiku sistema i društva iznio je kroz roman “Među svjetlom i tminom (1891).
Napisao je i nekoliko komedija (Turci u Karlovcu, Tuna Bunjavilo, Tartufov unuk), te niz kniževnih crtica i pjesama.

Okovani Prometej

Naslov djela: Okovani Prometej
Vrsta djela: drama, tragedija
Kratak sadržaj djela
Radnja tragedije događa se između dva važna događaja: Hefestova prikivanja Prometeja u stijenu i Prometejeve propasti.
Prometej je razapet između ljudi (ljudima je dao vatru, u tome je njegova tragična krivnja) i bogova (prekršio je Zeusovu volju, pobunio se protiv vlasti i u tome je njegova herojska vrlina). Kažnjen je time što je prikovan za stijenu, a orao mu kljuca jetru.
Prometej je simbol vječne potrage za znanjem, ali i simbol čovjekovog otpora protiv tiranije i vlasti.
Mjesto radnje: brdska pustoš na kraju svijeta
Autor: Eshil
Bilješka o piscu
Eshil se rodio 525. godine pr. Kr., a umro je 456. godine pr. Kr. Stvarao je u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu Hiketide veliča demokraciju i slobodu. Eshil je sudjelovao u bitki kod Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.
Često je putovao te je nastojao proširiti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. pr. Kr. i na njeno je čelo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.
Po mnogima je bio “otac tragedije”. Iz njegovih se pjesama jasno vidi  da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupi. Između Eshila i naroda došlo je do nesporazuma i svađa, najvjerojatnije uzrokovanih Eumenidama, tako da posljednje godine svoga života provodi izvan domovine na Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i umire.
Eshil je napisao oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara). Na raznim pjesničkim natjecanjima pobijedio je 13 puta.

Ana Karenjina

Naslov: Ana Karenjina
Vrsta djela: paralelni roman
Kratak sadržaj
Ana dolazi u kuću svoga brata Stive Oblomskog ne bi li pokušala spasiti njegov brak. Stivina žena Doli saznala je da ju muž vara.
Ana je dobra majka, lijepa i šarmantna žena.U braku je s Aleksejem Aleksandrovičem Karenjinom, hladnim i uglađenim čovjekom, kojem je jedino stalo do njegovog ugleda. Njihov brak je pun razumijevanja, ali nema ljubavi. Aninu strastvenost guši njegova suzdržanost.
Kiti, mlađa Dolina sestra, dolazi na ples očekujući pažnju grofa Vronskog i zaruke. No, ples je bio veliko razočaranje za Kiti. Ostala je razočarana jer je Vronski plesao s Anom i bilo je jasno da mu se Ana sviđa.
Kad je Ana uvidjela zaljubljenost u očima Vronskog, žurno napušta ples prije večere i drugog dana otputuje iz Moskve. Vronski je slijedi istim vlakom. U Ani je probuđena strast i ona se neće moći suzdržati otkrivši ponovo u sebi ženu i strast za životom. U početku se veza odobrava, ali kad to postane ozbiljno ljudi ih počnu osuđivati.
Karenjin moli Anu da prikrije vezu s Vronskim zbog skandala koji bi naštetio njegovom ugledu. Ana ostaje u drugom stanju i to saopćava Vronskom. Ana razdirana moralnim dilemama rađa, te u bunilu moli muža za oprost. Karenjin prihvaća dijete kao svoje. Vronski se pokušava ustrijeliti, a Ana zbog toga napušta muža i odlazi s Vronskim živjeti u Italiju.
Muž joj ne dopušta uzeti sina sa sobom, kojeg sam osobito ne voli, ali to čini iz inata i pakosti. Na kraju se povlače na seosko imanje gdje vode ekstravagantan život. Međutim, njihov odnos postaje sve mračniji, osuđuju jedno drugoga zbog propuštenih prilika. Vronski zlovoljan i nezadovoljan činjenicom da njegov sin nosi ime Karenjin, traži od Ane da se službeno razvede.
Karenjin ne pristaje na razvod. Ana čezne za sinom, ne može dobiti razvod, izopćena je iz društva u kojem je navikla biti. Zbog toga postaje razdražljiva i ljubomorna osjećajući njegovo nezadovoljstvo. Kažnjava Vronskog zbog odvojenosti od svega na što je navikla.
Vođena teškim psihološkim stanjem i razočarana, baca se pod vlak. Vronski, užasnut tragičnim krajem svoje ljubavi, prijavljuje se u srpsko-turski rat.
Vrijeme radnje: sedamdesete godine 19. stoljeća
Glavni likovi: Ana Karenjina, Vronski
Autor: Lav Nikolajevič Tolstoj
Bilješka o piscu
Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je u mjestu Jasna Poljana, u pokrajini Tula 9. rujna 1828. godine, kao četvrto od petero djece u plemićkoj obitelji. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.
Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. stoljeću. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene.
Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga taj gubitak roditelja potiče na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.
Njegova najpoznatija djela bila su Rat i mir, Gospodar i sluga, te njegovo najpoznatije djelo Ana Karenjina. Preminuo je 7. studenog 1910., u mjestu Astapovo, zbog upale pluća.

ponedjeljak, 3. lipnja 2013.

Čvrsto drži joy-stick

Vrsta djela: realistični roman
Vrijeme radnje: oko 1993. godine
Mjesto radnje: bolnica
Likovi: Nino, Ninini roditelji, Jasna, Đurić
Kratak sadržaj
Nino je dječak koji ima dvanaest godina, živi sa svojim roditeljima i mlađim bratom Mirom, no ubrzo saznajemo kako Nino boluje od neke bolesti i mora biti hospitaliziran. U početku knjige se ne spominje o kojoj bi bolesti moglo biti riječ.
Kada su ga doveli u bolnicu, Nino je bio jako tužan što mora ostati, no ubrzo se sprijateljio s Filipom, Zagorcem, Medenim i Đorićem. Slijedećeg dana je upoznao Jasnu, petnaestogodišnju djevojčicu u koju se na prvi pogled zaljubio.
Dani su prolazili i u raznim igrama i zabavama, ali i sa prisutnošću simptoma bolesti. Nekada su Nini krvarili desni, nekada bi jako povraćao, no nije se znalo o kojoj je bolesti riječ. Jednog su dana dječaci čak pobjegli iz bolnice, a da ih nitko nije primijetio. Ninini su roditelji u bolnicu donijeli i kompjutor pa su svi dječaci igrali igrice.
Liječnici su ubrzo došli sa dijagnozom. Bolest su povezali sa nesrećom koja se dogodila 1986. godine u Černobilu, sumnjali su u leukemiju. Roditelji su se vidno uzbudili, dok Nino nije znao o čemu se točno radi.
Te iste godine, nakon Božića, Jasna je odjednom nestala, dječaci su mislili na najgore, no Nino je pronašao pismo u kojem mu objašnjava kako je na kućnoj njezi i da ne zna hoće li se vratiti. Čitatelj do kraja romana ne zna kako je završila Ninina borba s bolešću.
Bilješka o piscu
Josip Cvenić rođen je 1952. godine u Osijeku, gdje je završio srednju skolu. Za studiranje se odlučio otići u Sarajevo gdje je završio studij filozofije i sociologije. Neko je vrijeme radio kao profesor u gimnaziji da bi se nakon toga zaposlio kao urednik u Izdavačkom centru Radničkog sveučilišta u Osijeku. Godine 1990. izabran je za glavnog urednika časopisa za književnost i kulturu Revija. Danas radi kao tajnik i urednik u Matici hrvatskoj uOsijeku. Izdao je jednu zbirku pjesama, a među knjigama su mu najpoznatije Priča Heraklitovog kušača i druga pričanja, Blank i Lektira.