subota, 1. lipnja 2013.

Therese Raquin

Mjesto radnje: Pariz
Likovi: Therese, Camille, Laurent, Gđa. Raquin
Kratak sadržaj
Gospođa Raquin odgojila je svog sina Camillea i nećakinju Theresu. Budući da je njezin jedinac često bio bolestan, ona je njega i Theresu šopala tabletama i lijekovima. Odgojila ih je da budu povučeni, tihi i hladnokrvni.
Kad su njih dvoje odrasli, ubrzo su se vjenčali i preselili u Pariz. Tamo su otvorili mali dućan sitnom robom. Camille se zaposlio u kancelariji na željezničkom kolodvoru i njihov život je bio vrlo jednoličan. Četvrtkom se kod njih okupljalo društvance, komesar Michauda, sin njegov Oliver i žena, stari Givet koji je radio s Camilleom. Therese nije pokazivala odviše zanimanja za sve to.
Camille je jednom  doveo kući svog starog prijatelja Laurenta koji je bio vrlo lijep i naočit čovjek i između Therese i njega odmah se pojavila privlačnost i oni postaju ljubavnici. Camille im je smetao da budu vječno sretn i kada su se jedne nedjelje pošli voziti čamcem po Seini, Laurent reče Theresi da će se riješiti Camillea i da treba njezinu pomoć. Kada su došli na dio rijeke gdje ih nitko nije vidio, Lauret stade stiskati i gušiti Camillea koji je prije nego što je pao u vodu odgrizao Laurentu komad mesa s vrata. Zatim Laurent i Theresa uspješno odglume nesretne utopljenike.
Dvije godine su brzo prošle te se Therese i Laurent vjenčavaju u nadi da neće vidjeti Camilleovu sablast ako budu zajedno no noću nisu mogli spavati jedno pored drugoga. Samo im je u društvu gđe Raquin bilo dobro i sigurno, a starica sretna što se brinu o njoj, prepiše Theresi svoju ostavštinu.
Stanje je postajalo sve gore. Gđa Raquin ostade potpuno oduzeta, a mladenci su se teško svađali, tukli i optuživali jedno drugo za Camilleovu smrt. Therese je u svojoj tetki gledala ispovjednika i molila ju je za oprost, misleći da će tako odagnati misao o krivnji za Camilleovu smrt, a jadna starica ju je očima osuđivala jer nijednim dijelom tijela nije mogla pokazati svoju ogorčenost i tugu. Therese i Laurent odluče ubiti jedno drugo, ali pogledavši se shvate svoje namjere te oboje popiju otrov i sruše se na pod jedan preko drugoga.
Autor: Emile Zola
Bilješka o piscu:
Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac, najvažniji je predstavnik naturalističke škole. Otac mu je bio Talijan. U mladosti je Zola radio kao činovnik u izdavačkoj kući, zatim kao novinar, a kasnije se povukao u potpunu osamljenost i posvetio književnosti.
Svojim je djelima izazvao u svoje vrijeme brojne polemike – optuživali su ga zbog nemoralnosti, pretjerivanja i pomanjkanja ukusa. Napadali su ga zbog nehumanog opisivanja ljudi.
Sam Zola bio je sve samo ne mizantrop: naročitu sklonost gajio je prema radničkoj klasi. 1898. g. istaknuo se u Dreyfussovoj aferi svojim čuvenim proglasom J’accuse (Optužujem) i navukao na sebe gnjev vlasti; osuđen na zatvor, morao se skloniti u Englesku.

Nema komentara:

Objavi komentar