Pipi Duga Čarapa

U jednom švedskom gradiću u oronuloj kućici usred vrta živjela je vrlo neobična djevojčica. Njeno ime je bilo Pipi Duga Čarapa. Njen otac bio je moreplovac i zvao se Efraim Duga Čarapa. On je kupio ovu kućicu kako bi tu mogao provesti starost kada se okani morskih putovanja. No dogodila se nezgoda i val je Ephraima odnio sa palube broda. Pipi ga više nikada nije vidjela, ali znala je da će se jednog dana vratiti.

Ona je bila neobično sposobna i snažna djevojčica i vrlo dobro se znala brinuti o sebi. U susjedstvu se nalazila još jedna kuća u kojoj su živjeli brat i sestra Tomi i Anika. Tomi i Anika provodili bi dane u dosadni i željeli su da se u njihovu ulicu doseli još neko dijete s kojim bi se mnogli igrati. To je bila Pipi. No kada su je prvi puta ugledali iznenadila ih je ova djevojčica neobična izgleda i ponašanja.

Pipi ih je velikodišno pozvala na doručak i odmah su se sprijateljili. Upoznala ih je i sa ostalim stanarima “Pipinovca”.  To su bili majmun Nilsen i konj koji je živio na verandi, ali samo zato jer je u kuhinji bio na smetnji, a u sobi mu se nije sviđalo. Narednog dana Tomi i Anika uputili su se u Pipinovac. Po dolasku im ja Pipi predložila  da se igraju stvarotražitelja. Kako je Pipi bila sasvim neobična tako je nju zanimalo i traženje sasvim drugačijih stvari od svih ostalih.

U Traženju su naišli na dječaka Vilija kojeg je tuklo drugih pet dječaka. Pipi je naljutila ova strašna nepravda i Tomi i Anika su se po prvi puta uvjerili u njenu snagu. Dva dječaka je objesila preko grana drveta, jednoga posjela na stup, jednoga bacila preko ograde i posljednjeg ugurala u dječja kolica. Bilo joj je žao što Tomi i Anika nisu našli nikakvu stvar pa im je rekla da pogledaju u šupljinu starog drveta i stari panj gdje su ipak pronašli nešto za sebe.

Bilo je vrijeme za počinak i djevojčica Pipi je čak i spavala neobično. noge bi stavila na uzglavlje kreveta a glavu gurnula ispod pokrivača. jer kako kaže to je način na koji se spava u Gvatemali i ujedno i najbolji način na koji se može spavati. Svake večeri sama sebi bi otpjevala uspavanku i zaspala.

Kako je Pipi imala 9 godina odrasli u gradu sui se zabrinuli za nju i smatrali su kakao jedna djevojčica ne može živjeti sama. poslalai su dva policajca kako bi je uvjerili da je vrijeme da pođe u dječji dom. Pipi nje voljela policajce i čak i kada su je krenuli uhvatiti kako bi je odveli ona je pomislila da se žele igrati lovice. Kada su joj do sadile bez problema ih je obojcu iznjela iz kuće, a oni su zaključili kako ova djevojčica nije za dječji dom.

Gledajući Tomija i Aniku odlučila je kako će i ona poči u školu. Uskoro je dogalopirala na svom konju u školsko dvorište i projurila kroz razred u strašnoj buci. K tome je zakasnila 2 sata jer nije voljela rano ustajati. Pipi je kao i obično sve radila na svoj način i učiteljica je zaključila da je sada premlada i prenemirna i da bi bilo bolje da se vrati kada se malo uozbilji.

Pipi se ispričala i rekla kako je nije imao tko naučiti lijepom ponašanjau jer, joj je mama anđeo a tata kralj urođenika. Ipak je rekla učiteljici da je dobra i poklonila joj zlatan sat. Izletjela je na dvorište gdje su se sva ostala djeca okupila oko njenog konja i pokušavala ga potapšatim, a Pipi im je pričćala o divnoj školi u Argentini u kojoj su večinu vremena praznici a glavna zadaća koju djeca imaju je jesti bombone.

Svaki dan koji su Tomi i Anika provodili sa Pipi bio je nova pustolovina. Pronašli su u starom hrastu rupu koja će poslužiti kao skroviše, pošli na izlet na kojem je Pipi ukrotila bika koji je napao Tomija i čak su pošli gledati i cirkusku predstavu. Pipi nije mogla nikako biti na miru i sudjelovala je u gotovo svakoj točci. Posjetitelji su bilo oduševljeni a upravitelj cirkusa se ljutio.

Pipi je imala mnogo zlatnika i jedne večeri ih je krenula pobrojati ali baš tada su prolazila dvojca lopova koji su htjeli tzražiti nešto za jelo kada su zapazili svijetlo. No pronašli su mnogo više. Bogatu djevojčicu koja živi sama. Naravno da su joj pokušali ukrasti zlatnike, ali Pipina nevjerojatna snaga pobrinula se za to. Na kraju su s njom zaplesali polku i ona je svakome od njih poklonila po jedan zlatnik.

Stiglo je i vrijeme da Pipi proslavi rođendan. Pozvala je svoje drage prijatelje Tomija i Aniku. Bio je to sasvim neobičan rođendan na kojem su i gosti dobili poklone. Pipi je dala prijedlog da odu na tavan kako bi pozdravili duhove. Tomi i Anika bili su sumnjičavi i pošteno se preplašili, prvo sove, a onda Pipi koja je navukla veliku bijelu košulju svoga oca. Prekapajući po očevoj staroj mornarskoj škrinji Pipi je zaključila da će biti gusarica.

Krenuli su jednoga dana i u grad. Pipi je ponjela mnogo zlatnika i kupila slatkliše svoj djeci koja su se tamo zatekla. Nakon toga im je kupila i razne igračke. U ljekarni je uzela mnogo lijekova za svakojake bolesti, zatim ih je sve izmučkala i popila zajedno kako bi spriječila nastajenje bilo kakvih bolesti.

Ljeto je stiglo i sn njim  i jedno iznenađenje. Pipi je svojim dolaskom iznenadio, nitko drugi do njen tata Efraim. Ispričao joj je kakao je pola godine bio kralj urođenika, a pola godine je plovio svijetskim morima . tata se vraćao na otok Gula-Gula i želio je da Pipi također krene s njim.  Priređena je velika oproštajana zabava na koju su pozvani svi koji žele doći. Dan polaska je stigao i Pipi jednostavno nije mogla otići. Previše je zavioljela Tomija i Aniku.

Djeca su nastavila svoje vrijeme provoditi u veselju i igri sve dok brat i sestra nisu obolili od ospica. Pipi ih je pokušavala uveseliti i zabaviti preko zatvorenog prozora. Bolest je napon prošla, ali Pipi je vidjela koliko su bili blijedi, mršavi i izmučeni. Dobila je pismo od oca koji ju ponovo poziva na otok Gula-Gula gdje bi ona bila urođenička princeza. Pipi je na uma pala sjajna ideja.

Pozvala je sa sobom i Tomija i Aniku kako bi se mogli oporaviti od naporne bolesti i oni nisu mogli vjerovati kada su im roditelji dozvolili da sa Pipi zaplove prema Južnom moru. Ukrcali su se na brod “Vrtirepku” i kernuli. Na otoku su se urođenici pobrinuli za fantastičan doček, a Pipi i prijatelji sjajno su se složili sa djecom sa otoka. Jednoga dana Tata Duga Čarapa poveo je sve odrasle na obilazak, a djeca su ostala sama.

Nemirna djeca naravno iskoristila su odsustvo odraslih za pustolovinu pa su se krenuli verati preme strmim špiljama u kojima su mali urođenici držali zalihe kokosovih oraha. Iako je Tomi hrabrio Aniku, na kraju je on pao u more. Pipi ga je spasila zgrabivši morskog psa koji mu se probližio objema rukama i nakon što ga je izgrdila zavitlala ga je daleko na pučinu.

Uskoro su se na otoku pojavila dva lopova sa kojima se Pipi već imala prilike susresti. Djeca na otoku nisu posjedivala pikule, a voljela su se tako igrati i to su činila biserima. Pohlepni lopovi uvidjeli su sjajnu priliku za sebe. Prvo su pokušali uvjeriti djecu da ih žele kupiti, a zatim su odlučili pričekati da djeca ogladne i napuste špilje.  Ali oni su imali zalihe kokosovih oraha. Nisu odustajali i Pipi ih je bacila u njhov čamac. Nikada se više nisu vratili, a Pipi je tati rekla kako je sve bilo mirno dok odraslih nije bilo.

Tomi i Anika unatoč sjajnoj zabavi poželjkeli su se svoje obitelji. Htjeli su stići doma prije Božića, ali naposlijetku su stigli tek u siječnju. Pipi je bilo žao što njeni prijatelji nisu proslavili Božić sa svojom obitelji, pa im je ona priredila veliku proslavu zajedno sa drvcem i svime što s tim ide. Djeca su se žalila kako nikada ne žele ostariti i zauvijek se žele ovako zabavljati i Pipi im je ponudila pilule od kojih se zauvijek ostaje mlad. Djeca su usnula sretna i radovala se sljedećem danu sa svojom prijateljicom.

Vrsta djela: fantastični roman za djecu

Mjesto radnje: ulica u kojoj žive Pipi, Tomi i Anika, “Pipinovac”, otok Gula-Gula

Likovi: Pipi Duga Čarapa, Tomi i Anika, Efraim Duga Čarapa

Bilješka o piscu

Astrid Lindgren švedska je književnica  rođena 14. studenog 1907. Doživjela je duboku starost i umire 28. siječnja 2002. Napisala je preko 30 knjiga za djecu, tekstove za slikovnice, čak i nekoliko filmskih scenarija. Po završetku škole zaposlila se u lokalnim novinama. Nakon što je zatrudnjela sa prvim djetetom urednik ju je zaprosio no onda je odbila i preselila se u Stockholm gdje se školovala za stenografkinju.

Njena najpoznatija knjiga zbog  koje je uvrštena na listu od 20 najprevođenijih svijetskih autora upravo je Pipi Duga Čarapa. U predgovoru te knjige navela je kako se zapravo pisanjem počela baviti smišljanjem priča za svoju djecu. Njena književna djela bila su nagrađena mnogim priznanjima u Švedskoj i Njemačkoj, a dobitnica je i Međunarodne nagrade Andersen.