Eneida

Vrsta djela: junački ep u 12 pjevanja

Kratak sadržaj

Poslije propasti Troje, trojanski junak Eneja spašava se zajedno sa svojim sinom Askanijem. Nakon dugih i pustošnih lutanja, dolaze u Italiju u namjeri da na ušću Tibera osnuju novo carstvo. U maloj italskoj pokrajini Laciju, osnuju trojansko naselje Lavinij, nazvano po njegovoj supruzi Laviniji.

U prvom je pjevanju prikazan njihov put u Italiju i nezgode koje im prilikom puta priređuje božica Junona, neprijateljica Trojanaca. Zbog nje, bog vjetrova Eol uništava njihove brodove, poslavši im oluju.  Mnogi od brodova stradaju, no međutim ostatak spasi bog Neptun koji umiruje oluju. Eneja tako uspijeva doći do obale Afrike da posjeti kraljicu Didonu, tek osnovane Kartage. Boginja Venera, Enejina majka, uplaši se za njega, te kako mu ne bi naudila ni Junona, niti Tirijaci, udesi da se Didona zaljubi u Eneju.

U drugom i trećem pjevanju Eneja na Didoninu molbu, pripovijeda o padu Troje i događajima koji su uslijedili nakon toga: o gradnji trojanskog konja, o Laokontovoj smrti, o paljenju grada, Prijamovoj smrti, te također priča o smrti svoje žene.

U četvrtom pjevanju Didona priznaje da je zaljubljena u Eneju. To je ubrzo saznao i Jarbas, kralj susjednog kraljevstva, kojeg je Didona odbila. Bijesan upućuje molbu Jupiteru, koji naređuje Eneji da smjesta napusti Kartagu. Vidjevši da Eneja odlazi, zaljubljena i očajna Didona preklinje ga da ostane, na što joj Eneja odgovara da nema izbora, te da će, ukoliko ne ode, stradati. Kad je shvatila da Eneja zaista odlazi, zapalila je vlastitu lomaču, počinila samoubojstvo, te proklela Eneju i cijelo njegovo potomstvo.

U petom i šestom pjevanju prikazan je njegov bijeg prema Siciliji u kojoj ga je ugostio njegov zemljak Acest. Povodom godišnjice Anhizove smrti, održava se prinošenje žrtve i održavanje nadmetanja, a ta će nadmetanja kasnije postati rimskom tradicijom, tzv. Trojanskim igrama.

Od sedmog do dvanaestog pjevanja razvija se priča o Enejinom dolasku na obale Tibera, te borbi s kraljem Turnom, koji je bio ljubomoran na Eneju zbog Lavinije, kćeri  kralja Latina, vladara Lacija. Bog rijeke Tibar, bodri Eneju te mu govori da se udruži s Arkađanima. Unatoč pomoći koju je kralj Turno imao, nitko mu nije uspio pomoći i poraziti Eneju. Zbog toga se sam odlučio suprostaviti Eneji, usprkos tome što ga mnogi žele od toga odgovoriti. Pripremaju se za dvoboj, no Turnova sestra Juturna zamoli Rutule da se umješaju. Pri ponovnom sukobu između dviju vojski, Eneidu pogodi i pritom rani jedna strijela. Iako ranjen, Turno ga ipak izaziva na dvoboj te ga Eneja pobjeđuje i ubija.

Autor: Publije Vergilije Maron

Bilješka o piscu

Publije Vergilije Maron rođen je 15. listopada 70. godine pr. Kr. u sjevernoj Italiji. Nije bio iz imućne obitelji, no otac se potrudio da bude obrazovan. Mladost je proveo u školama diljem Italije, najviše u Milanu i Kremoni. U Rimu je studirao retoriku, medicinu i filozofiju.

Bio je sramežljiv i povučen, pa nije imao velikog uspjeha kao javni govornik. Zbog svoje stidljivosti, izbjegavao je javnost ivelika okupljanja, pa su ga nazivali Parthenias. Iako povučen i tih, svojim djelima i stvaralaštvom snažno je utjecao na mnoge europske pisce.

Život je proveo većinom blizu Napulja, a ponekad je čak bio i na Siciliji. Vergilije je bio poznati rimski pjesnik Augustova doba, a i poseban ljubitelj starogrčkih pjesnika i filozofa. Živio je na Augustovu dvoru koji ga je i nagovorio da napiše ovo djelo Eneidu, junački ep u 12 pjevanja i ukupno 9.896 heksametara, u kojem je proslavio rad Julijevaca.

Krhka zdravlja umire u Kalabriji, 20. rujna, 19. godina pr. Kr. Njegovo tijelo preneseno jedo Napulja, te je tamo i sahranjen.